beats by dre cheap

Dalibor

Kad pričam ljudima ovdje u nekom "normalnom" svijetu, kako je sve bilo kod nas za vrijeme rata, hladno odmahuju glavom i jednostavno mi ne vjeruju. Ne vjeruju mi da nas je pogađala nestašica kaladonta, gela za tuširanje, šampona, i ostalih, na prvi pogled, puno manje važnih stvari. Ljudi jednostavno ne mogu da vjeruju da se i u najteža vremena pazilo koliko je ko i kako mogao. Pokušavali smo na svaki mogući način da sebe ubijedimo kako koristimo maksimum od života u zadatim (teškim) uslovima. Tako je u neka doba neko došao na ideju, da ponovo organizuje sportska takmičenja. Najprije je u Tuzli u vrijeme najveće gladi i neimaštine održana ratna olimpijada, a u neka doba je krenula i fudbalska liga i kup i saso mange. I u svom tom crnilu i sivilu nekako se pokušavala "proigrati", zadržati ta tanka linija normalnog bitisanja. I što je još čudnije, u to vrijeme se dobro zajebavalo... Jednom nam je u Silver City došao gračanički klub nekadašnjeg zvučnog imena "Bratstvo". Po nesreći, taj cijeli dan je padala kiša, i inače odličan travnjak našeg "gradskog stadiona" pretvorio se u jednu veliku baru. U to vrijeme, u ekipi iz Gračanice bio je neki Dalibor koji je vedrio i oblačio. Njihov trener je skoro cijelu tekmu prestajao na nogama i davao upute svojim štićenicima, a posebno Daliboru. - Paaaaas Dalibore!!!! - Digni glavu, Daliboooooreeeee!!! - Proigraaaaaj, proigraj, Daliboreeee! - Pazi leđa, Dalibore!! U neka doba, pred sami kraj susreta, golman je izbacio loptu baš pred trenersku kućicu, tik ispred nas, okupljenog gledališta na toj strani, i prije Dalibora do lopte je stigao naš bek Čiko i grdno mu uklizao. Dalibor je rokn'o potrbuške u baru, a gledalište nezadovoljno igrom domaćeg tima horski uzviknulo: - Roni, Daliiiboooore!!!

avlija
http://zlimfur.blogger.ba
21/09/2006 12:34