beats by dre cheap

Hrabri udare macem

Ne! Veceras necu otici u becki kafic "King" kako bi odgledao jos jednu trakavicu iz serijala "Reprezentacija BiH u fudbalu - Put na svjetsko prvenstvno". Zabranio mi je doktor da gledam naucnu fantastiku. Svaki se put strasno uzbudim i vazda se dovedem u predinfarktno stanje, a nesto poslije i u hitnu pomoc. Reko mi je da se smirujem. Kad god je to moguce. U noci kada se sve lomi na olimpijskom stadionu u Sarajevu, ja cu s mojom dugogodisnjom basket-balijskom ekipom popunjenom kadrovima iz cijele nam bivse drzave skakutati za nekom spalding ili molten okruglicom i truditi se da, i pored toga sto sam oprezno spakovao cvike u dzep, utrunim poneki poen i doprinesem pobjedi moje polovice rekreativne ekipe. Poslije cemo otici na jednu od najboljih piva u gradu. Uvijek se dogovorimo da odemo na jednu. Rijetko se zavrsi na tome, ali se tako zove. Na koncu konaca, doci cu sretan i zadovoljan, i malkice pod gasom, u svoj topli dom i zraknuti kojekakve sportske stranice sirom svijeta. Nasi su na jedvite jade odigrali protiv Litvanije i zabiljezili jos jedan, za nase navijace sraman, a za cjelokupno stanje u drzavi, odlican rezultat remiziravsi sa skandinavskim Rusima. Uzme li se u obzir tok i igra, jos cemo na kraju svi biti zadovoljni iscupanim bodom. Nakon tekme dolazi dugo najavljivani rez. Bolic i Baljic ce dobiti svoju ulicu u Zenici odnosno Sarajevu. Obicno to tako biva. Dok se parlamenti odlucuju za jednog ili drugog predsjednika, kajmak pokupise fudbaleri. Ali ako se mene pita, ja bi radije zivio u ulici Elvira Bolica nego u ulici Alije Izetbegovica. Cisto nako, sportski gledano. Sportista bijah. Epilog cijele price je Bakin otkaz. I ovaj put ce trenersko mjesto dobiti neki bosanski Srbin, kako bi kljuc bio ispostovan do kraja. Papca ce zamijeniti obecavajuci bek Leotara, Modrice ili Borca. Grlic ce zavrsiti sudbinom Brune Akrapovica (prestar za kik boks, prejak za rock'n'roll). Milenkovica i Bajica niko nece dirati. I ne treba. Samo ce Ahmed Pasalic i onaj (M)Usanovic ostati cvrsto u svom sedlu, a Jusuf Pusina i dalje na platnom spisku naseg saveza. I opet krecemo iznova. Doci ce nam neka Rumunija da nas poduci fudbalu (i da lobuju golmana sa 7 metara, kako se onomad na Kosevu desilo Piplici), pa cemo neku Dansku razvaliti u gostima, i opet cemo biti u oblacima. Fudbalskim. Narodski gledano, odavno imamo nebeski narod. Pa onda opet neka Danska kod kuce i potapanje snova i tako rekurzivno. Sve u svemu, mi smo rekurzivni narod. Cijeli svijet ide nekom linearnom putanjom, da li naprijed ili nazad, svejedno je. Samo se mi vrtimo u krug. Zato, kumim te Bogom veliki Boze, posalji nam Aleksandra Makedonskog (samo nek bude Bosnjak za svaki slucaj). Ako nam on ne rijesi Gordijev cvor, ne znam ko bi mogao.

avlija
http://zlimfur.blogger.ba
30/03/2005 16:55