beats by dre cheap

Mama, kupio sam formulu..

Probrao sam stanicu sa hitovima iz kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Vrti se Santa Esmeralda, pjesma o (ne)razumijevanju. Suncan, prekrasan dan. Jos pred svojom kucom sam nabio suncane cvike a la Morpheus i nisam ih skidao ni kad bi namrgodjenom granicaru ponudio nase putovnice, pasose i reispässe na uvid. Internacionalna raja, ali se nekako prepustili na vozacka umijeca dobrog Bosnjanina. I nisu pogrijesili, dovezoh nas zive i zdrave na odrediste. U jednom trenutku, negdje na dosadnom dijelu autoputa izmedju Sl. Broda i Zagreba, ugledasmo s nase desne strane kombi, izvrnut na krov. Zeleni kombi. Malo smezuran, pa nisam uspio skontati o kojem se modelu radi. Jasno se vidi kako je najprije udario o branik na sredini autoputa, u to je valjda vozac izgubio kontrolu, a sve usljed prevelike brzine, i preko obliznjeg travnjaka preletio na sred livade i izvrnuo se na krov. Stakla polupana, koferi i ostale stvari sakupljene na kamaru. Jedino me radovalo da niko nije prekriven carsafom. Pomalo je zastrasujuce kako ljudi, ne razmisljajuci valjda o mogucim posljedicama, prelagano predju tu neku nevidljivu nit, to neko ogranicenje i upuste se s drugu stranu kazaljke i sata. Ja sam cijelim putem vozio izmedju 130 i 150. Auto je dobar i moze izdrzati i brze. Ali se ja ne osjecam dobro. Vozeci tako, vidio sam kamaru njih koji su me pretekli kao da se uopste ne krecem. Vjerovatno s onu strane dvjestotke. Ne moze covjek a da mu ne bude zao kad vidi tako neciju zivotnu ustedjevinu izvrnutu na krov. A najradije bi, utvrdi li se da nikom nije nista bilo, pronasao vozaca i svezao mu dva samara, pa nek sljedeci put vozi onako kako table i znakovi nalazu ili barem onako kako se sigurno osjeca i da pri tome moze jesti u foliju zamotani burek jos u nekom toplom bosanskom domu. Onog momenta kad stavi svoju glavu u torbu, osudio je najmanje i par svojih saputnika na smrt, da ne govorimo o drugim ucesnicima u saobracaju. Tako to biva u voznji, svi se nekako moraju osloniti na sposobnosti ostalih ucesnika. Veliko je to povjerenje, nekom koga nikad u zivotu nisi vidio ni pricao s njim, dati zivot na raspolaganje. A na takvim putovanjima je bas tako. Svi se uzdaju da ce se onaj drugi ponasati kako norme i zakoni nalazu. A da se desi belaj, desi se. Jednom je jedan moj sugradjanin, dok se jos kod nas ratovalo, dolazio iz Njemacke, preko Splita i Hercegovine. Vozio je covo dvije noci i cijeli dan. Negdje na Sickom Brodu (raskrsnica na ulazu u Tuzlu), a nekih 30-ak kilometara nadomak svoje kuce, pripaljivao je cigaru na upaljac iz auta. Od silnog umora i ko zna cega, upaljac mu se omakao i ispao negdje pod noge. Trazeci upaljac, izgubio je kontrolu nad automobilom i zabio se u benzinsku pumpu na S. Brodu. U 36 sati, samo je djelic sekunde u nepaznji trebao da se skrha. Zajebano je to sve. Povuce covjeka brzina i moc konjskih snaga ispod haube, a najbolje bi bilo zakucati ekser negdje oko "stoje". I tako bi se stiglo. Mozda nekih sat vremena kasnije, ali sigurno i lezerno. Totalno. Kod svih tih domacih sumahera je najveci problem nepoznavanje zakona matematike i fizike. Dobijena vremenska prednost nikako nije srazmjerna riziku. Ama bas nikako. Mozda bi dobro bilo uz polaganje teorijskog dijela ispita, uvesti i neke jednostavnije matematicke i fizicke racune. Da svako zna sta ga ceka i kolika je dobit u svemu tome. A mala je.

avlija
http://zlimfur.blogger.ba
30/03/2005 09:34