beats by dre cheap

Sam svoj

Vikend je, uostalom kao i proteklih desetak, protekao radno. Zadao sam se privatlukom, a u slobodno vrijeme (wtf???) sam svasta nesto radio. Umjesto izlaska u petak, odlucio sam biti asocijalan, raditi na privatluku, malo se odmoriti i spavnuti vise nego inace. Skoro da je i bilo tako. Subota je pocela obecavajuce. Glumio sam savjetnika za [i]hardware[/i], [i]software [/i]i kabaste uredjaje za ciscenje stana i dvorista. Jedna frendica je htjela kupiti [i]notebook[/i], pa sam bio pri ruci, ali kako se on vec odavno bila odlucila, ja sam trebao samo da potvrdim dobar izbor, da poslije ima na koga svaliti u slucaju da masina ([i]acer travelmate [/i]neki xxxx, sa [i]pentium-m[/i] procesorom i saso mange..) crkne. Ne daj Boze! Dok smo tako bili u kupovini, palo mi je na pamet da su mi u stanu crkle najmanje dvije sijalice i da bi to mozda trebao obnoviti (sam svoj majstor, dakle). Usput sam kupio i neki [i]high-tech[/i] dzoger, koji sve sam radi, samo ga valja drzati u rukama. Jes', ali tehnika i kosta (25 €!!! Za dzoger!!! Fuj!!). I tako, taj dzoger je u meni nekako probudio zelju da poslije ko zna koliko vremena pocistim stan. Bilo je vec krajnje vrijeme. Sudje sam ostavio za neki drugi napad inspiracije, mada su resursi potroseni (imam jos jednu serpu i jednu veliku serpu, sve ostalo lezi u sudoperu i ceka moju sudjensku muzu). Kad se sve tako fino sijalo, sam svoj majstor je zamijenio i pomenute sijalice. Sve me je to tako zabljesnulo, da sam ugasio svjetlo i prepustio se posudjenom DVD-u. [i]Eternal sunshine of the spotless mind[/i]. Kratak sadrzaj filma: jeb'o lud zbunjenog!!! Ali mi se jedna stvar jako svidjela. U jednom momentu, neobicno ozbiljni Dzim Keri ([i]ace ventura[/i], [i]mask[/i], itd.. sve neozbiljne uloge) kaze (obracajuci se svojoj curi, Klementajn): ne sjecam se zivota prije tebe. Pa se ja tu zamislim. Fakat! Postoje tu neka sjecanja i crtice, ali nista povezano. Kao da je prije Mrke sve bilo nekako nestvarno i kao da tek sad zivot uzivam punim plucima. Jednostavno se ne sjecam sjebanih momenata, onih pretjerano sretnih dana. Nicega! Super.. Nedjelja je opet protekla radno. Zima i snijeg su me prikovali za stan. Cijeli dan. Pred vece sam se cuo s mojim gazdom, a kako je vec odavno prosao prvi, bilo je vrijeme da ispljunem 250 miliona krvnih zrnaca, kako bi otkupio stanarsko pravo na jos jedan mjesec. Produzetak agonije do sljedeceg prvog i onda opet ista prica. Kako sam u subotu, petak da i ne spominjem, zaboravio otici u ducan, rezerve hrane su opasno utanjile, pa sam bio primoran ili da operem sudje i da skuham nesto na kasiku ili da nadjem neku prihvatljiviju alternativu koja ne ukljucuje pranje sudja. Elem, na putu nazad (nakon sto sam se olaksao za 250 eurona), skontah da tugu jedino ubija neka nezdrava, masna, energicna i na zalost imperijalisticka hrana. [i]L big mack[/i][i]![/i] Meni! Uz to jos neki slatki krem s okusom vanilije i amareta, bas onako kako ja volim. Opet sam sjeo za racunar i radio jutros do dva. U osam sam se probudio vedar i cio za pocetak nove radne hefte. Suncano je i snijeg pada. Za svaciji ceif po nesto. Umjesto privatne [i]web[/i] aplikacije, sacu se baviti firminom. Sve u svemu, vazda neke interesantnosti i jos jedan radno provodeni vikend u zivotu Radeta Pendreka. Sljedeci, akobogda a mi zivi i zdravi, ode crnac u meni kuci svojoj u Bosnu. Domaci bureci. Salata. Cevapi. Moji. Mamina kaHva. Mrka. Maza. Zajebancija. Motivacije za bezbolni prolazak rudarske hefte ima i vise nego dovoljno. Daklem, kako Tito allahrahmetile rece, idemo u nove radne pobjede. A pioniri odgovorise, za domovinu s Titom naprijed.

avlija
http://zlimfur.blogger.ba
07/03/2005 09:22