avlija

29.12.2006.

Teško ovo, jebo te

Mogu misliti kako je tek svima koji drže do ovih prošlih i predstojećih praznika. Još 'vako koncentrisani k'o onaj polonium 210.. Sva ta razmišljanja, gdje za katolički Božić (mada u ovom slučaju moram odati počast našim katoličkim sugrađanima, koji zbilja drže do svoje tradicije i slave svoj najveći praznik onako kako i dolikuje u krugu svojih najmilijih), gdje za Bajram (ovo mi je opet najdebilnije pitanje koje se pojavljuje od re-islamizacije bošnjačkog društva u BiH, negdje sredinom 90-ih i evo traje li traje, a da niko ne podigne glas protiv silne nakaradnosti i izopačenosti), pa dan poslije još i Nova Godina (vazda se slavilo, i vazda posebno oblačilo za ovu priliku, ali mi je to vazda išlo na kurac) i taman se čovjek malo opusti, odmahmura, kad kvrc, eto ti i pravoslavnog Božića. Pa ti sad ostani normalan.

Jadan onaj koji sve to povezuje s provodom. A jadni i mi s njima, jer ih je puna BiH.

Prestao sam se i nadati da će totalni izostanak kulture i tradicije na našim prostorima, najprije prouzrokovan ratom i neimaštinom, a u zadnje vrijeme uglavnom šundom, pomalo gubiti na zamahu. Da ćemo se u neka doba vratiti nekakvim tradicionalnim vrijednostima, običajima. Ali teško je to u današnje vrijeme, kad je svako najpametniji i svako najbolje zna kako šta treba.

Elem, u tom duhu, radite šta hoćete, slavite kako hoćete. Svako zna svoje. Ja vam mogu samo poželjeti sretnu i berićetnu novu godinu, bajrambarećula i mir božiji Hristos se rodi (za katolički Božić sam malo fulio, ali sam ga uspio proslaviti u krugu prijatelja, pa mi se piše samo pola minusa).

Želim nam svima da u jednoj velikoj, opštoj, nezapamćenoj i neponovljivoj katarzi skontamo ko smo, šta hoćemo i kuda idemo, pa da kolektivno dođemo tobe i jedni drugima učinimo život vrijednim življenja.

28.12.2006.

Nepravda

Od mrava koji je čitav život radio nije postalo ništa, a od majmuna koji je skakutao po drveću postao je čovjek!

22.12.2006.

Dule razvaljiva

Udvarajte se malo svojoj ženi - kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima nekog drugog, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote - kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira.

------

Niko ne veruje lepim ženama. Suviše su lepe da bi bile verne. Takav je slučaj i sa pametnim muškarcima.

------

Ne trčite za ženama da se ne sudarite sa onim koji od njih beže.

------

Muškarci ne mrze žene onoliko koliko viču na njih, niti žene vole muškarce onoliko koliko ih slušaju i trpe.

------

Muž je ime za onoga koji vas je nekad voleo. Žena je ime za onu koja je volela nekog drugog, a udala se za vas.

Sve by Dušan Radović

21.12.2006.

Ladičar stig'o

Nadležnom tužiocu proslijeđen na razmatranje spis u vezi sa zlostavljanjem dr. Jasminke Mujkanović

Tek nakon što je doktorica Jasminka Mujkanović u magazinu 60 minuta priznala da je njen muž Nedret Mujkanović, direktor Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, godinama zlostavlja, reagovalo je Kantonalno tužilaštvo u Tuzli. Prijava je u ladici ležala pune tri godine. Sačinjen je spis i proslijeđen nadležnom tužiocu na razmatranje.(FTV)

------

Sad već bivši selektor i direktor naše najbolje fudbalske ekipe su kolektivno pokazali šta znači moral u bosansko-hercegovačkim okvirima. Dali su ostavke iz moralnih razloga, a onda ih je neki tamo upravni odbor ubijedio da su se njih dvojica samo šalili.

Ne znam da li će u slučaju dr. Mujkanović biti moralnih ostavki, ali ako je ovo iz gornjeg teksta istinito, u svakoj normalnoj i moralnoj (primijetite slučajnu sličnost ove dvije riječi) državi nečija bi se glava trebala zakotrljati niz ledinu.

Ne znam kako u tom tužilaštvu stvari stoje, ko je glavni i ko ima moć, ali se sigurno lako da saznati u čijoj je ladici ležala prijava pune tri godine?!?! Zapita li se iko normalan i moralan, čiji je to radni sto sa pomenutom ladicom?

Zamislite pekara koji tri godine ne radi svoj posao, ili možda policajca (mada je upitno kad ga radi, ali ide na bolje) ili možda žrtvu u ovom slučaju, dr. Jasminku?? Po svim pravilima službe onaj ko ne radi posao za koji je plaćen, dobije ukor, pa ako se praksa nastavi, dobije i radnu knjižicu i nogu u dupe.

Samo kod nas prijava može biti tri godine u nečijoj ladici!!!

LM, država smo puna korupcije, nepotizma, rodbinskih veza, partijskih klanova, grupica i klapa. Svako živ kuka na stopu kriminala, a meni se čini da u našem slučaju riba itekako smrdi s glave.

Ovim putem svojiom malim, beznačajnim glasom zahtijevam od odgovornih organa da se taj u čijoj je fioci jedna prijava čamila tri godine bezuslovno istjera sa posla. Vrag bi ga znao koliko je još takvih i drugih prijava u toj fioci. Možda se tako spasi i nečiji život.

20.12.2006.

Opet ti indijanci

Stara poslovica među Apache-ima (ne radi se o navijačima FK Gradina nego o indijanskom plemenu) veli:
"Čim primijetiš da jašeš mrtvog konja, sjaši!!"

Elem, ponekad se, barem što se moje branše tiče, a vjerujem da ni u ostalim nije mLogo drugačije, pokušavaju prmijeniti druge strategije i rješenja, npr. u mojoj dosadašnjoj karijeri, to je izgledalo ovako (sve je metaforično, ali biće već jasno, nadam se):

- nabavimo bolji bič
- smijenimo jahača
- kažemo: "Pa uvijek smo tako jahali ovog konja!"
- formiramo grupu koja analizira mrtvog konja
- posjetimo drugu firmu, da vidimo kako tamo jašu mrtve konje
- osnujemo "task-force" kojojoj je jedini zadatak da oživi konja
- angažujemo ljude van firme koji navodno mogu jahati mrtvog konja
- idemo na dodatne časove jahanja
- poredimo mrtve konje
- promijenimo kriterije koji obilježavaju mrtvog konja
- obznanimo da nijedan konj nije dovoljno mrtav da ga se ne bi moglo jahati
- napravimo studiju da bi vidjeli da li ima drugih, boljih mrtvih konja
- objavimo da je naš mrtvi konj bolji od svih ostalih mrtvih konja
- osnujemo nezavisnu komisiju za mrtve konje
- proširimo polje odgovornosti mrtvog konja
- razvijemo program za motivaciju mrtvih konja

i najefikasnija strategija

- prestuktuiramo odjeljenja, kako bi neko drugi dobio mrtvog konja.

19.12.2006.

Snijeg i ja

Akumulacija zimogrižljivosti u mom tijelu je startala nekad u zimu 1991. kad je pogonsko gorivo postalo pravo tražena roba, pa su vozači na liniji broj 24 između Tuzle i Srebrenika, uglavnom štedili na grijanju, kako bi tako "uštinutu" naftu prodali na crnom tržištu.

Svih ratnih godina zima se nakupljala da bi akumulacija kulminirala mojom prvom bečkom zimom. Dođem kući, a sustanar poredao sve što smo imali deka i jorgana po prozorima, jer su zaledili, a i puše kroz njih kao da ih nema. U neka doba pripalimo gasni šporet - sve ringle plus rernu, pa se k'o malo otkravimo, pa se opet mrznemo u dnevnoj na minus kamaru. Para da se grijemo na struju nismo imali, a još manje da investiramo u neki plauzibilniji sistem od strujnog radijatora.

Tako smo zima i ja prešli na Vi.

A nekako me snijeg neminovno podsjeća na sve što je hladno, a najprije na zimu - mada se ova godišnja doba nekako pomijeraju u zadnje vrijeme tako da bi snijeg uskoro mogao povezati i sa proljećem, valjda ne bude tako.

Razumijem da ima ljudi koji vole snijeg, ali ja ga ama baš nikako ne volim. Možda u Beču nekako i mogu podnijeti, ali čim krenem južnije od trećeg becirka, snijeg i ja se nikako ne volimo.

Putevi zavejani. Komunalna služba iznenađena u sred decembra. Auto kliže kao malo savremenije saonice. Cipele se kližu. Jakne opasno podsjećaju na savijeni hobi-padobran. Još kad snijeg krene prelaziti iz jednog bljakavog agregatnog stanja u drugo još bljakavije. Ma fuj!!!

Svake zime postoji samo jedan jedini dan, i to ne cijeli, nego su to par trenutaka kad ja k'o fol skoro pa k'o volim snijeg. U sobi tropski prosjek od nekih 28. U ćošku peć, pucketa suha bukovina (može i hrastovina, ali za moj kraj je bukva baš nako tipična), svjetlo prigušeno, sva svjetlost dolazi od peći. Vani prvi mračak, negdje kratko poslije 3 sata popodne. Mati uskoro dolazi s posla. Snijeg sipa. Ja ga gledam, divim se i sve se potajno nadam da će ga sutra nestati. A neće.

I uvijek se sjetim one Čorbine: "Vidi snijega, jebo njega!"

19.12.2006.

Promjena posla

- Hej, šta ima?! Nismo se vidjeli sto godina!
- Ma eto, nema ništa posebno. Radi se.
- Jel' još radiš sa maltretiranim ženama?
- Fala bogu, više ne. S tučenih sam prešla na trgovane.
- Sjajno!

18.12.2006.

Ne treba naslov

Da sam ja netko..
Jesam li ja netko?!
Jesam kurac!!

13.12.2006.

Lost in translation

好狗网 狗的新闻咨询 狗的种类 狗狗的
饲养 狗狗的生育繁殖 狗的美容护理 宠
物狗的训练 宠物狗的用品服装 狗的医
疗 买狗技巧 狗狗比赛 狗狗新闻 养狗的
法律法规 狗狗赛场 狗狗展会 宠物故事
养狗须知 如何选狗 狗狗护理 怎样喂养
宠物狗 狗的常见疾病 宠物狗的美容常
识 宠物狗的体毛美容 宠物狗的五官美
容 宠物狗的足部美容 宠物狗的基础训
练 狗的矫正训练 狗的动作训练 狗的食
品 宠物狗的服装 狗狗的生活用品 狗的
玩具 玩赏犬 牧羊犬 工作犬 狩猎犬 运动
犬 非运动犬 梗犬类 狗狗的发情 狗狗的
配种 狗狗的孕期 狗狗的临产 狗狗的产
后护理 狗狗的避孕

11.12.2006.

Navadio sam se

05.12.2006.

Poučna ribarska priča

Poredala se ribarska ekipa, tik uz Bosnu, negdje u širem rejonu Odžaka. Cugne se s vremena na vrijeme iz zamagljene šiše kako bi se zavaralo hladno decembarsko jutro, a i kako bi se prekratilo čekanje da se neko ripče smiluje i dobije apetit na malo mezetluka da bi samo postalo meze. Ali ništa. Kao da su zabacili u lavor. Bulje u nepomične plovke i čekaju.

U to se na drugoj strani parkira neupadljivi golf trojka. Izađe čovo u ranim tridesetim i pređe na zadnje sjedište. Izađe veri gud luking vumen, isto tako negdje na početku tridesetih, te se i ona prebaci na zadnje sjedište tuđeg golfa. Ono što je uslijedilo podliježe strogim propisima roditeljske pažnje, a kako je internet kao medij dostupan i mlađim naraštajima, reći ću samo da je bilo uzbudljivo, da su ribari s početka priče pravo uživali u pogledu, dobacajući svakakve prostakluke i krmačluke, a najčešće se čulo ono mahalsko: "Daj, jarane, ostavi i nama nešto!!"

U neka doba, dvoje na početku tridesetih su se haman izjebali, te su poslije desetak minuta primirja izašli obučeni i zapalili cigaru u još uvijek svježe decembarsko jutro. Ribari su mudro sačekali da žena sjede u auto i zavapili prosjački: "Daj jarane i nama da umočimo!"

I veli njima jaran: "Iako je vaš zahtjev pomalo perverzan i po svakom moralnom i drugom sudu bi treb'o preći preko Bosne pa vam razlupati bezobrazne seljačke tikve, ovaj put sam dobre volje. Na žalost ne mogu vam ispuniti želju i posuditi jebaljku. Moram je na vrijeme vratiti kući, jer se za nekih pola sata njen hairlija vraća iz ribolova.."

Sjede jaran u golfa, zaturira i ode niz Bosnu, a ribari se zgledaše...

04.12.2006.

Smanji gas

Novi meksički predsjednik Felipe Calderon je potpisao svoj prvi predsjednički akt, a iz ugla prosječnog Bosanca teško je povjerovati da se radi o smanjenju sopstvene plate, kao i plata svih ministara. U okviru paketa štednje koji je proklamovao, Calderon želi na ovaj način uštedjeti oko 2,5 miliona dolara državnih troškova.

Od ušteđenih sredstava malkice bi se "pogurali" socijalni programi.

Doduše, biće uvijek zlobnika koji će reći da je Calderon jedan od najbolje plaćenih državnika južno od Rio Grande-a, i da si sa svojih 306.000 dolara godišnje može priuštiti štošta, ali opet mislim da ovaj njegov potez itekako zaslužuje pažnju, prije svega našeg državnog aparata.

Zamislite tu moralnu gromadu koja je u stanju odreći se dijela svoje plate za dobrobit svih. Interesuje me koliko bi naših poslanika bilo spremno na ovako nešto. I krajnje sam skeptičan, jer većina njih i sjedi u kojekakvim domovima samo radi te poslaničke plate. Daleko od tog da rade nešto za narod i državu.

Pomalo je utopija, ali je najbolji primjer kako to radi jedan visoki funkcioner iz Komunističke partije Austrije. Odredio je sebi mjesečnu sumu koja mu je potrebna za ugodan život, a sva svoja primanja preko te sume ovaj pravi komunista daruje u dobrotvorne svrhe.

01.12.2006.

Jednom - by Đole

Jednom su sadili lipu,
stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan.
Bio sam nov u tom stripu,
komšijin mali kog su pustili da gleda.

Stari Nestorov, potpalivši korov,
tad reče mi: "Ti si mlad...
Ti ćeš dospeti za taj hlad..."

Jednom sam voleo zbilja,
mislim na ljubav pravu, šašavu i silnu,
vozio hiljadu milja,
k'o onaj ružni Francuz u prelepom filmu...

Vukle me šine pod točak mašine,
al' ona me spasila.
Sve je druge ugasila.

Hej, sve to dođe na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom je prošla kraj mene,
sa tipom kog sam znao, taman da se javim.
Skrila je pogled na vreme,
al' sasvim dovoljno za žur u mojoj glavi.

Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom,
i sve što već sleduje...
Neka, lutko, u redu je...

Hej, sve to dođe na svoje.
Davno pravila znam:
samo tuge se broje...
Hej, opet tornjevi tuku na svetog Luku...
Jesen je kriva,
uvek me rasturi siva.

Jednom su palili lišće,
sa one lipe, dim je lebdeo do neba
na kom su, nema ih više,
stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan...

Ko nije drvo razumeo prvo,
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio...

I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad.

A.D.
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403438

Powered by Blogger.ba