avlija

25.10.2006.

Da mi je biti..

..ne morski pas, nego mlađi brat.. Makar heftu dana. Da me malo boli kurac za ljude kojima je stalo do mene i koji se brinu kad se ne javljam, kad spavam u kadi punoj vode, kad vozim pijan, itd..

Da mi je..

25.10.2006.

Vrijeme (ne)razumijevanja

Danima se nešto mučim razmišljajući o vremenu ratnom, i o svima nama u tom ratu. Jedne prilike, jedan moj dobar jaran, prognanik iz Brezovog Polja, koji je s materom uspio izbjeći prema Srebreniku (otac i brat zaglavili u logoru Batković, otac poslije razmijenjen, a brata CK prebacio u Ameriku, gdje je danas cijela porodica) donese meni leviske sa osječenim zadnjim džepovima i veli mi da nešto pokušam odraditi, da to ne bude tako ružno.

Neka humanitarna organizacija podijelila stotine leviski, a da bi spriječili zloupotrebu, na pantalonama su isjekli zadnje džepove. Jednostavno ih iskružili. Elem, kako sam od oca naslijedio mali dio njegovog multitalenta, u to vrijeme u raji sam bio tražen jer sam umio rukovati šivaćom mašinom, a u ratu je, ako ništa, bilo dovoljno poderanih farmerki koje je trebalo uštopati. Šteta samo što šivaći talenat nisam znao iskoristiti. Doduše, garant ne bi imao srca nekom nešto naplatiti, ali barem sam se na račun toga mogao ufatiti mladalačkih sisica i bijelih guzova, a ja dobrica, pa sve za raju. Pih! Al' to svakako nije tema.

I tako ja uzeo pantole, zašio neko simpatično crveno platno, i još taj fazon postade hit u čaršiji, pa sam krpio džepove sve dok je bilo tog platna (mislim da sam ga uzeo od nekog maminog mantila iz 70-i neke), a raja ponosna, jer su jeftino došli do "nošljivih" leviski.

I to je taj fenomen, koji mene evo danima muči.

Izgide narod okolo, a mi se trudimo da k'o fol normalno živimo. Kao da se ništa ne događa oko nas. Nazove rodbina da pita svoje u BiH šta im treba, i onda čekaju da kažemo kako nam treba mlijeko i jaja u prahu, lunch paketa i onih zaliha kakve astronauti nose u kosmos, a mi ih iznenadimo, sa nekim tamo totalno lijevim zahtjevima. Pošaljite nam paste za zube, šampona, al' gledajte da su oni kvalitetniji, od ovih ruskih nam opada kosa. Pošaljite Malom jednu mont-jaknu, a Velikom trebaju patike - pominjao je nekakve torzionke, al' valjda vi tamo bolje znate šta se trenutno nosi.

A ovi otamo ne mogu čudu da se na čude. Očekivali su da se čuju sa od gladi umirućom rodbinom, a ono ovi traže leviske i patike i šampone i kurtone.

Ovako, s vremenske distance od 12-13 godina, još uvijek sebe mogu da razumijem. Dvije tone brašna nam ionako nisu mogli poslati. Do toga bi dolazili kao i sav ostali narod - razmjenom robe za robu ili kako se već ko snalazio. Ali do novih (i aktuelnih) patika, neiznosanih farmerica, šampona i dezodoransa bilo je teško do nemoguće doći. I onda ostaje rodbina.

Oni su valjda mislili da nama treba samo oružja i hrane u tom nekom ratu, i pošto nam ne mogu poslati oružje, valjda su kontali da je hrana jedino čime mogu nahraniti svoju savjest. Jednu stvar su zaboravili. Jebu se ljudi i kad svira sirena. Zaljubljuju se tinejdžeri 2km od prve linije fronta. Svira se na tamburi dok avioni kruže i dok se čeka čiju će kuću ovaj put strefiti. Džaba što padaju granate, važno je da ne oćelavim u 18-toj. Jednom riječju, jebeš ga, i jebo rat, živi se.

A.D.
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
357311

Powered by Blogger.ba