avlija

21.09.2006.

Čiko

Čiko je bio bek-killer koji baš ne daje često golove. U stvari, u dugogodišnjoj karijeri fudbalera-amatera (profesionalno je bio rudar u rudniku mrkog uglja "Kreka"), postigao je jedva dva pogotka, jedan na treningu, a drugi, mnogo važniji, baš pred sami kraj već pomenute utakmice protiv "Bratstva" (bez Jedinstva).

Toliko se radovao da je istrčao sa stadiona, a sudija je morao uzeti taksi kako bi ga stigao da mu pokaže žuti karton za samovoljno napuštanje terena i skidanje dresa.

Jednom je Čiko, davno prije rata, dao i autogol.

Igrali smo protiv bijeljinskog Radnika. Stisli gosti od samog početka, i nikako da ih slomimo. Ili da se barem kako treba odbranimo. Doduše, nama je bod bio dovoljan za play-off (tadašnji), a njima samo pobjeda.

U jednom trenutku, nabijena lopta kotrlja se po sredini terena prema našem golmanu Dediću (Deda je poslije napravio zavidnu karijeru i dogurao do reprezentacije BiH). Za loptom trči Čiko, a metar iza njega protivnički napadač. Deda doziva Čiku da odigra pas nazad, a Čiko valjda skont'o da to i nije najbolje rješenje i pokuša iz okreta loptu ubaciti u teren.

Nesreća je bila da je bijeljinski napadač nehotice naletio na izbijenu loptu i zabio samo takav gol, što bi naš narod rekao, iz koljena. Deda je bacio rukavice i stuštio za Čikom. Trebala je cijela ekipa Gradine plus klupa da Čiku odbrane.

21.09.2006.

Dalibor

Kad pričam ljudima ovdje u nekom "normalnom" svijetu, kako je sve bilo kod nas za vrijeme rata, hladno odmahuju glavom i jednostavno mi ne vjeruju. Ne vjeruju mi da nas je pogađala nestašica kaladonta, gela za tuširanje, šampona, i ostalih, na prvi pogled, puno manje važnih stvari. Ljudi jednostavno ne mogu da vjeruju da se i u najteža vremena pazilo koliko je ko i kako mogao.

Pokušavali smo na svaki mogući način da sebe ubijedimo kako koristimo maksimum od života u zadatim (teškim) uslovima.

Tako je u neka doba neko došao na ideju, da ponovo organizuje sportska takmičenja. Najprije je u Tuzli u vrijeme najveće gladi i neimaštine održana ratna olimpijada, a u neka doba je krenula i fudbalska liga i kup i saso mange.

I u svom tom crnilu i sivilu nekako se pokušavala "proigrati", zadržati ta tanka linija normalnog bitisanja. I što je još čudnije, u to vrijeme se dobro zajebavalo...

Jednom nam je u Silver City došao gračanički klub nekadašnjeg zvučnog imena "Bratstvo". Po nesreći, taj cijeli dan je padala kiša, i inače odličan travnjak našeg "gradskog stadiona" pretvorio se u jednu veliku baru. U to vrijeme, u ekipi iz Gračanice bio je neki Dalibor koji je vedrio i oblačio.

Njihov trener je skoro cijelu tekmu prestajao na nogama i davao upute svojim štićenicima, a posebno Daliboru.
- Paaaaas Dalibore!!!!
- Digni glavu, Daliboooooreeeee!!!
- Proigraaaaaj, proigraj, Daliboreeee!
- Pazi leđa, Dalibore!!

U neka doba, pred sami kraj susreta, golman je izbacio loptu baš pred trenersku kućicu, tik ispred nas, okupljenog gledališta na toj strani, i prije Dalibora do lopte je stigao naš bek Čiko i grdno mu uklizao. Dalibor je rokn'o potrbuške u baru, a gledalište nezadovoljno igrom domaćeg tima horski uzviknulo:
- Roni, Daliiiboooore!!!



A.D.
<< 09/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403437

Powered by Blogger.ba