avlija

29.09.2006.

Stereo

Jedan moj dobar jaran, nekako s proljeća dobio dvije kćerke - blizanke. A kako radi u mahalaškoj firmi, ljude sve živo interesuje, a ponajviše kako su kćerke, guguču li, jedu li, kake li, plaču li i tako u nedogled.

Tako ga jednom pitali da li napreduju, i on njima ispriča priču. Veli, već duže vrijeme, žena i ja se čudimo, jedna kćerka pravo napreduje, a druga nekako nikako da krene. Išli mi po doktorima, ali niko ništa da nam konkretno kaže. Jedne večeri, dok smo se pripremali da ih hranimo, skontamo u čemu je fol.

Kako ih ima dvije, pripremimo prvo hranu za jednu, nahranimo je, pa onda za drugu, pa je nahranimo. Elem, dok mi pripremimo hranu za drugu, ne znamo više koju smo nahranili, a koju nismo, pa opet nahranimo onu što je već pojela jednu turu.

Da bi tome stali ukraj, skontam ja, da onoj koju nahranimo stavimo plus na čelo, da je već jela, kako se zabune više ne bi događale. I eno kćera, mašala.


28.09.2006.

Jednoumlje

Režim od režima se razlikuje samo u imenu, sve ostalo je isto.

Frišak primjer je jučerašnja "Šarena revolucija" i izjava koju je tom prilikom saopštio portparol MUP-a KS.

- Uhapšeno je svih pet lica. Oni su se pred zgradu Predsjedništva dovezli u automobilima "pasat" i "kadet", te na zgradi ispisali riječ "revolucija". Nakon toga su bacili boju na svečani ulaz i fasadu. Kada su ih službenici SIPA-e pokušali spriječiti, ta lica su ih fizički napala - kazao nam je Jusuf Zornić, portparol MUP-a Kantona Sarajevo.

I onda većina stanovništva, koji snimak nisu vidjeli,  a pročitali su ovaj članak, reći će, ja divljaka, napadaju na policajce. A u stvarnosti cijela akcija se odvijala malo drugačije.

Koliko sam ja vidio (nosim naočare pa mi se možda potkralo nešto), nakon što je ekipa pobacala farbu na portu Predsjedništva, valjda iz obližnje kafane su dotrčala dva službenika SIPA-e. Jedan od njih je u maniru drugova milicajaca povikao "Stani" i najprije onog što je izgledao najopasnije (Mladen) uhvatio za vrat.

Moram priznati da mi je Mladen u tom trenutku izgledao kao da neće pružati fizički otpor, ali kako ga je drug milicajac krenuo vući tamo-vamo, Mladen ga je udario i poslije je situacija eskalirala, a drug milicajac se okuražio tek kad je pristiglo pojačanje, pa je primijenio fizičku silu u vidu pesnice, a povremeno, kad bi dobio "po pički" hvatao bi se za ukoričenu utoku (opet, milion puta viđeno u vrijeme kad bi neki drug milicajac bio u prilici da dobije po njušci).

I na kraju onda ova izjava. Druže Zorniću, da budemo u stilu šarene revolucije, nemoj nas farbat', Kine ti i Japana.

LM, podvucimo crtu, zaboravimo šarenu revoluciju i zapitajmo se par krucijalnih stvari:

- Gdje su bili služenici SIPA-e u trenutku kad su se pred zgradu Predsjedništva parkirala dva "neslužbena" automobila?

- Šta bi se desilo da su umjesto kantica, kurtona i sprejeva sa farbom nosili kalašnjikove, uzije i poneku bombu?

- Da li je ometanje javnog reda i mira bez upotrebe sile, dovoljan povod službenim licima da istu upotrijebe?

- Da li službenici SIPA-e imaju redovne treninge u svrhu održavanja kondicije (ruku na srce, drug milicajac sa spornog videa nikako nije izgledao u formi)??

- Kad ćemo imati pravo na normalan život u normalnoj državi?

28.09.2006.

Hoćemo promjene

Nakon početne zbunjenosti novom verzijom blogger alata, te nekih poteškoća oko prikaza, biće da ga valja prihvatiti kakav jeste i koristiti ga kao i dosadašnji.

Ne znam kako ostali narod, barem što se tiče direktnih korisnika, ali mene puno toga zbunjuje i valja mi prvo pokušati ušteliti se prije nego dam neki sud.

Čisto optički, boje su nekako ljepše, modernije, mada ovi "četvrtasti" naslovi malo demode djeluju (u modi su barem s jedne strane zaokružene ivice - barem što se trenutnih web-trendova tiče).

Ono što mi definitivno najviše smeta je narandžasta boja linkova. Al' hajd, sve ima svoj razlog. Nej se.

Imaju i ove liste prijatelja, a to je kul stvar. Tako mogu namah prelistati sve moje omiljene blogove, bez da ih moram baška "tražiti". LM, kako već rekoh, kad se malo uštelim u alat, pokušaću dati subjektivnu ocjenu jednog power-korisnika.

25.09.2006.

Comfortably Numb

Hello?
Is there anybody in there?
Just nod if you can hear me.
Is there anyone home?
Come on, now.
I hear you're feeling down.
Well I can ease your pain,
Get you on your feet again.
Relax.
I need some information first.
Just the basic facts,
Can you show me where it hurts?
There is no pain, you are receding.
A distant ship's smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I can't hear what you're sayin'.
When I was a child I had a fever.
My hands felt just like two balloons.
Now I got that feeling once again.
I can't explain, you would not understand.
This is not how I am.
I have become comfortably numb.
Ok.
Just a little pinprick.
There'll be no more ...Aaaaaahhhhh!
But you may feel a little sick.
Can you stand up?
I do believe it's working. Good.
That'll keep you going for the show.
Come on it's time to go.
There is no pain, you are receding.
A distant ship's smoke on the horizon.
You are only coming through in waves.
Your lips move but I can't hear what you're sayin'.
When I was a child I caught a fleeting glimpse,
Out of the corner of my eye.
I turned to look but it was gone.
I cannot put my finger on it now.
The child is grown, the dream is gone.
I have become comfortably numb.

24.09.2006.

Kratki spojevi

Dana od zadnjeg kratkog spoja: 0 (slovima: nula).

22.09.2006.

Najveća informatičarska kletva

Dabogda ti žena bila open source!!!

22.09.2006.

Rakija, rakija, svemu je kriva rakija..

U firmi imam manje-više OK ekipu, i većina nas se odlično razumije. Česta su sijela i fešte gdje se dobro popije i dobro zamezi, i obično sve prođe bez incidenata. LM, neki dan smo imali IT-roštilj i jedna od kolegica je donijela flašu palinke, u Zapadnoj Evropi poznate mađarske rakije (u nas je raja slabo čula za palinku - ko bi to još pio kad mi imamo najbolju šljîvu u regionu).

Hard core (ili kako mi to u stručnom žargonu volimo reći kernel) ekipa je na kraju tok roštiljskog sijela nazdravila uz palinku, tri kolege su ostali na spavanju u firmi, a ja sam šefa odnio do taksija i otišao kući.

Poslije su me zezali kako ja stalno pričam o dobroj rakiji, a nikad ne donosim, pa sam "isprovociran" obećao da ću za sljedeće sijelo odvojiti od mojih kućnih zaliha (u Austriju se prilikom svakog ulaza može unijeti maksimalno litar alkohola po putniku, ali kako ja često idem, nije problem "stvoriti" zalihe) i donijeti flašu rakije. I tako i bi.

Jučer smo imali neki hepening koji organizujemo svake godine u isto vrijeme, i okupila se cijela firma. U neka doba, moj direktor se pohvalio kako sam donio prvoklasnu rakiju (bio sam velikodušan, pa sam donio cijeli balon) i kako bi svi morali nazdraviti barem jednom. Barem..

U neka doba, onako malo iz prikrajka, posmatram tu svoju manje-više OK ekipu i kontam nešto, kako mi tu ima poznatih elemenata koji blago rečeno bodu oči. Moja manje-više OK ekipa, kako koji put nazdravi one moje rakije, sve više galami. Sve češće jedni drugima upadaju u riječ, nadvikuju se, i odmahuju glavom, default-no se ne slažući sa ostalim učesnicima u neartikulisanoj diskusiji.

Do mene kolega Čeh, proveo tinejdžerstvo slično mojemu, na borovički i viljemovci. Njemu je jasno šta se događa, tapša me po ramenu i veli, druže, čini mi se da ti je pošlo za rukom da slaviziraš naše odjeljenje. Kontam, nije da sam nešto posebno ponosan na sve to. Gledam kako kolege nabacuju jedan drugom. Fino se zajapurili u licu. Sljedeći stadij je grljenje. Pa će se malkice prebaciti na pijansko smaranje žena, da bi sijelo završilo pokojom suzom i poljupcima, onim pijanskim, homoseksualnim. A ako neko zahvati previše od babine gromovače, mogla bi se i kakva čakija potegnut'.

Ne želeći da dočekam "rasplet" događaja, pokupim se i odem kući. A jutros vidim, malo ko komunicira. Svi mahmurni. Da znaju šta je šamija, podvezali bi glavu i s mukom dočekali kraj današnjeg dana. Ovako, rokaju se aspirinima i psuju kazan koji je ispekao gromovaču. Objašnjavam im da je to zbog miješanja, ali mi niko ne vjeruje. Jebeš ga.

Ne donosio im ja više rakiju. Samo bi mi još trebalo da se i za ovu novu državu kreće u mobilizaciju.

21.09.2006.

Čiko

Čiko je bio bek-killer koji baš ne daje često golove. U stvari, u dugogodišnjoj karijeri fudbalera-amatera (profesionalno je bio rudar u rudniku mrkog uglja "Kreka"), postigao je jedva dva pogotka, jedan na treningu, a drugi, mnogo važniji, baš pred sami kraj već pomenute utakmice protiv "Bratstva" (bez Jedinstva).

Toliko se radovao da je istrčao sa stadiona, a sudija je morao uzeti taksi kako bi ga stigao da mu pokaže žuti karton za samovoljno napuštanje terena i skidanje dresa.

Jednom je Čiko, davno prije rata, dao i autogol.

Igrali smo protiv bijeljinskog Radnika. Stisli gosti od samog početka, i nikako da ih slomimo. Ili da se barem kako treba odbranimo. Doduše, nama je bod bio dovoljan za play-off (tadašnji), a njima samo pobjeda.

U jednom trenutku, nabijena lopta kotrlja se po sredini terena prema našem golmanu Dediću (Deda je poslije napravio zavidnu karijeru i dogurao do reprezentacije BiH). Za loptom trči Čiko, a metar iza njega protivnički napadač. Deda doziva Čiku da odigra pas nazad, a Čiko valjda skont'o da to i nije najbolje rješenje i pokuša iz okreta loptu ubaciti u teren.

Nesreća je bila da je bijeljinski napadač nehotice naletio na izbijenu loptu i zabio samo takav gol, što bi naš narod rekao, iz koljena. Deda je bacio rukavice i stuštio za Čikom. Trebala je cijela ekipa Gradine plus klupa da Čiku odbrane.

21.09.2006.

Dalibor

Kad pričam ljudima ovdje u nekom "normalnom" svijetu, kako je sve bilo kod nas za vrijeme rata, hladno odmahuju glavom i jednostavno mi ne vjeruju. Ne vjeruju mi da nas je pogađala nestašica kaladonta, gela za tuširanje, šampona, i ostalih, na prvi pogled, puno manje važnih stvari. Ljudi jednostavno ne mogu da vjeruju da se i u najteža vremena pazilo koliko je ko i kako mogao.

Pokušavali smo na svaki mogući način da sebe ubijedimo kako koristimo maksimum od života u zadatim (teškim) uslovima.

Tako je u neka doba neko došao na ideju, da ponovo organizuje sportska takmičenja. Najprije je u Tuzli u vrijeme najveće gladi i neimaštine održana ratna olimpijada, a u neka doba je krenula i fudbalska liga i kup i saso mange.

I u svom tom crnilu i sivilu nekako se pokušavala "proigrati", zadržati ta tanka linija normalnog bitisanja. I što je još čudnije, u to vrijeme se dobro zajebavalo...

Jednom nam je u Silver City došao gračanički klub nekadašnjeg zvučnog imena "Bratstvo". Po nesreći, taj cijeli dan je padala kiša, i inače odličan travnjak našeg "gradskog stadiona" pretvorio se u jednu veliku baru. U to vrijeme, u ekipi iz Gračanice bio je neki Dalibor koji je vedrio i oblačio.

Njihov trener je skoro cijelu tekmu prestajao na nogama i davao upute svojim štićenicima, a posebno Daliboru.
- Paaaaas Dalibore!!!!
- Digni glavu, Daliboooooreeeee!!!
- Proigraaaaaj, proigraj, Daliboreeee!
- Pazi leđa, Dalibore!!

U neka doba, pred sami kraj susreta, golman je izbacio loptu baš pred trenersku kućicu, tik ispred nas, okupljenog gledališta na toj strani, i prije Dalibora do lopte je stigao naš bek Čiko i grdno mu uklizao. Dalibor je rokn'o potrbuške u baru, a gledalište nezadovoljno igrom domaćeg tima horski uzviknulo:
- Roni, Daliiiboooore!!!



20.09.2006.

Izbori po 4387438734. put

Prisjede mi ručak kad se po ko zna koji put zamislih oko naših predstojećih izbora. Jebem li ga, al' nikako da skontam naš narod. Godinama nema napretka, godinama kukaju kako su "gladni", a godinama glasaju za iste.

Kako nagovoriti nekog ko od 1990. godine glasa za SDA, da svoj glas da npr. SDP-u ili možda nekoj drugoj "alternativnoj" partiji?? Jebeš ga, dame i gospodo, ne treba biti ni vidovita Azira, ni nešto posebno pametan, da bi se skontalo kako ovo sve do sad što je vladalo nije vrijedilo ni pišljivog boba.

Baš na tom mjestu bi se zamislio i odlučio glasati za "neke druge" čisto da imam utisak da sam nešto promijenio. Pa ako se opet pokaže loš izbor, na sljedećim izborima glasam za neke treće i tako u nedogled, dok se neki ne pokažu kao vrijedni mog serijskog glasa.

Ruku na srce, glasači SDA nemaju puno razloga da svoj glas daju nekom drugom, jer je to sve manje više isto sranje samo drugo pakovanje. Ali ja opet ne mogu da skontam, kako neko može četiri godine kukati i jebavati (figurativno) vlast i na kraju opet glasati za te iste!? To mi je bila i ostala najveća nepoznanica.

Moj lični stav je da će ovaj put biti zajebano glasati, jer je izbor katastrofalan. Elem, valjda se tog 1.10. ukaže neka vizija, pa skontam za koga ću zaokružit'.

18.09.2006.

Ne priznajem rastanke - Dragana Konstantinović

Ne priznajem rastanke
i nikad neću.

Suviše boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek niče;

kada na samom početku priče
vreme zatreperi i stane,
baš kada bleda,
još prazna zora
mesečevo srebro ućuti;

i kada zamre let povetarca
što dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane...

Ja želim da još s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora,
da s tobom dišem i da te volim
i vatrom noći i zore sjajem.

I zato ne dam, i zato neću,
i zato rastanke ne priznajem.

Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima,
dok postojim.

Želim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi;

da razvejano seme maslačka
tvoj vetar nosi
i sipa u šarene misli neke,
u žute duge na modrom tlu.

Zato ne dam i zato neću.
Zato moj odraz još vešto krije
istih osmeha tajne daleke.
Zato ću uvek biti sa tobom,
u dašku misli ili u snu.

Još uvek naš cvet negde niče,
još uvek naše tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri sleću.

Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad neću.

18.09.2006.

Vo se veže za rogove, a čovjek za jezik

Ne mogu se oteti utisku da papa Benedikt XVI nije znao kakve će reakcije izazvati njegov citat o, po islamskom vjerovanju, posljednjem božijem poslaniku. Čak štaviše, mislim da je za današnje vrijeme posebno odabran baš taj citat.

Ako ćemo pravo, i katolička crkva ima i više nego dovoljno nesvijetlih primjera iz svoje prošlosti, gdje se vjera "proširivala" ognjem i mačem. Ako mu je baš toliko stalo do dijaloga i svjetskog mira, mogao je umjesto citiranog dijela u Muhamedu A.S, probrati neki citat o krstaškim ratovima i cijelog ovog cirkusa i frke oko njegove izjave ne bi ni bilo. Ko bi ga kritikovao kad bi rekao, OK, i mi smo pravili sranja.. Ne bi niko. A još manje bi nedužna kaluđerica u Somaliji bila ubijena (što opet ničim ne mogu opravdati, i mislim da bi počiniocima takvih djela trebalo zabraniti da se očitavaju kao pripadnici islamske vjere).

Elem, nekako je uvijek lakše oblatiti "konkurenciju", pa se još i tobože iznenaditi zašto jedan citat, koji uopšte i ne odražava njegovo lično mišljenje, izaziva toliko ljutnje u islamskom svijetu. Ja se na ovom mjestu opet pitam, zašto baš taj citat za primjer povezanosti nasilja i vjere, kad ih katolička crkva ima i više nego dovoljno u sopstvenom registru zlodjela, od krstaških ratova do invazija na Afganistan, Irak, i kako stvari stoje, na Iran?!?!

Malo pomalo, gubim vjeru u ljude i ljudskost. Svaki put pokušam naći neko opravdanje za sve, objasniti sebi i jedne i druge, ali mi je svaki put sve teže i teže naći neko pametno i logično objašnjenje.

15.09.2006.

Canon MV960

Otkako se rodila mala Unna, kanim se kupiti nešto čime bi je uspjeli nasnimati kako priča, pjeva, igra, itd. Canon IXUS 50 svojevremeno je bio hit za dobre slike, ali za video je bio malkice nepraktičan zbog ograničenosti prostora na kartici.

Danas sam kupio jednu novu igračku:


i jedva čekam da mala bude raspoložena da nam zapjeva hitove iz svoje kolekcije (Zeko i potočić, Kad ja pođoh, Bolesnik, itd.) pa da joj to pustimo nekad u vrijeme kad se bude udavala ili barem završavala srednju školu.

Kako bi volio da imam takve snimke iz vremena kad sam ja bio mali, a još više iz vremena kad mi je brat bio mali. Morali smo 20 godina čekati da se jedno tako slatko dijete opet rodi u ulici..

Ali ovaj put nema fule.

14.09.2006.

..

Ne znam kako vama, ali meni je ovaj Dodik prototip krkana.

12.09.2006.

Liga mladih muslimana

Tri izmjene u Bajernu večeras:

- Hasan
- Mehmet
- Ali Karimi

Mašala!!

12.09.2006.

Podsjeti me šta to bješe..

ETIKA - predstavlja kriterije za dobro i loše djelovanje, kao i kriterije za vrednovanje motiva i posljedica (skroz jednostavno i ukratko rečeno - izvor wikipedia).

Prije nepunih sedam dana Slišković je izjavio kako osjeća moralnu odgovornost i kako je odlučio da dâ ostavku na selektorsku poziciju.

Jučer je neka kroz neku skraćenicu opet zasijedala i odlučili su da ne prihvataju Bakinu ostavku. I natjeraše čovjeka da u očima svih nas kojima fudbalska reprezentacija nešto znači ispadne nemoralan.

Ne daj se Baka!!!

P.S. Ovo me podsjeća na jedan od viceva koji je nekad u ranu jesen 1995. provalio tadašnji kapiten FK Sloboda Sakib Malkočević Sok:

Sjedimo mi u nekom od tz kafića, i pita Soka jedan moj jaran - šta je kapitenu, čujem, dao ti sudija crveni u subotu.
- Ma jok - veli on - dav'o mi je, al' ja nisam htio uzet!!!

09.09.2006.

Boli glava

Dan je tmuran, ja mahmuran, nemoj srećo, nemoj danas..

07.09.2006.

Krave, volovi i telad

Svaka majka hvali svoje dijete na sva zvona. Od najranije dobi, pa do dana kada dijete ima svoje dijete i tako rekurzivno do u nedogled. Ponekad je ta hvala slatka i primjerena, a počesto je pretjerana i posebno neopravdana. Ali hajd, tu se ne treba ništa mijenjati, barem ne u ovom našem svijetu gdje ljubav kao hemijski element u čistom obliku skoro da i ne postoji.

Brinu se mame o svojoj djeci i to tako treba da bude i ostane. LM, osim brižnih mama, postoje i druge mame, koje ću na ovom mjestu slobodno nazvati mame-krave.

Prototip mame-krave je napirlitana gospođa, koja je i poslije trudnoće uspjela očuvati odličnu liniju, koja se nosi po zadnjoj modi i čije dijete plače usrano, dok ona prelistava zadnje brojeve modnih časopisa (činjenica da je dijete usrano, a ne onih prethodnih par kriterija je čine mamom-kravom). Ima i mama-krava koje nezadovoljne svojom muškom polovinom preko djeteta pokušavaju da se "izbore" za svoja prava, pa svoje potomstvo ni krivo ni dužno zapostavljaju i prepuštaju ulici na odgoj, itd. Da ne govorimo o mamama-kravama, koje zbog pomenutog nezadovoljstva pokušavaju da nađu neki adekvatan riplejsment pomenutoj muškoj polovini, pri tom zaboravivši da ima to neko malo stvorenje, gladno, usrano, upišano ili samo željno pažnje koja dugoročno izostaje.

Takvu jednu mamu-kravu sam imao prilike promatrati na upravo minuloj pauzi za ručak.

Došla je pred internet-kafe, spustila ca. dvogodišnje dijete u autić ispred radnje (autić tipa điha-điha-vašarski-konjić-slonić u koji treba ubaciti gvozdenjak da bi se pokrenuo), ubacila dva eurona i zadala se u chat (valjda sa potencijalnim zagondžijom). Na ovom mjestu da pomenem, da je mama-krava negdje oko sredine 30ih, da nije neka balavica, i tako to.

LM, dijete se zadovoljno cupkalo, truckalo u autiću, ali najkasnije prije nekih 25 godina sam skužio da ta sreća ne traje dugo i da je jedna kovanica mjerena u điha-điha poprilično kratkotrajna. Autić stao, dijete se zadalo na istraživanje unutrašnjosti autića. Kako se ne radi o bolidu formule 1, unutrašnje instalacije su svedene na par šarenih dugmića i sijalica i jedan volan za koji se brzo ispostavi da je tu čisto formalno i da nema neku značajniju ulogu u navijanju tamo-vamo.

U to doba, naš mali glavni junak, već se počeo malkice okretati, gdje mu je to draga mamica zapela. I naravno, pomalo je dozivati. Mama-krava je bila toliko zadubljena u svoj cyber-ašikluk da nije registrovala ni dozivanje, ni drugi stupanj dozivanja - vrisku koliko ga grlo nosi, svog malog potomka. Kad je mali dostigao decibelažu prosječnog aerodroma, konobar u kafiću u kojem sam sjedio je ušao u internet-kafe i mami-kravi rekao ono što sam ja napisao, da je krava. Tek tada se napirlitana polovnjača sjetila da je ostavila malca na milost i nemilost kineskoj tehnologiji, i kao krenula ga ušutkivati i nuditi kojekakve drangulije, ne koVčajući da malom ne treba ništa više osim njene pažnje. I pobjegla je prije nego je neko zapamti..

...

Bosna i Hercegovina još uvijek nije na tom stupnju pažnje prema djeci, ali je u Austriji svakako opipljiva stvar na bilo koji način djetetu izreći kazneno-popravnu mjeru u vidu primjene fizičke sile (pucnuti po guzi se još kao i toleriše, ali ne daj bože ošamariti ili iskajšati dijete na očigled drugih). Sutradan vam na vrata dolazi neko iz "socijalnog" i u najgorem slučaju mogu vam čak oduzeti starateljstvo nad sopstvenim djetetom. Rigorozno, ali je tako.

Naravno, golema je to stvar, nekome "oduzeti" dijete, ali ako se ispostavi da taj neko nije sposoban dijete odgojiti da ono danas-sutra bude prije svega normalno i bez većih psihičkih oštećenja i poremećaja, onda je bolje na vrijeme spriječiti da se isto pretvori u nasilnika, delikventa, kriminalca, ili šta li se već može od svega toga izroditi. Tema je zajebana pravo, i za moj pojam, sistem u Austriji je prestrog po tom pitanju, ali je opet kod nas sve to prelabavo, i dobro bi bilo gajiti neko rješenje iz sredine.

Nervira me i kad vidim da se neka brižna mama (takve se obično zadese prije mene u redu na kasi) pola sata objašnjava sa curicom od cirka 2,5 godine kako se inflacija vremenom smanjila, ali još uvijek ne toliko da može pratiti cijenu nafte i da je globalna kriza prouzrokovana tim fluktuacijama glavni razlog zašto joj ovaj put ne može kupiti novi model barbike, ali čim dobije regres i povišicu, ponovo će otvoriti temu pred objektivnom komisijom u sastavu tata, mama, djed, nena, pa će vidjeti šta se da uraditi. Onako, ljudski, i to me pravo, pravo nervira.

Ali to nije ništa u poređenju kad negdje na ulici, na javnom mjestu vidim kad neka mama-krava (u ovom slučaju su skoro pa dominantne u odnosu na tate-volove) mlati svoje pretškolsko potomstvo kao vola u kupusu zato što je opet zatražilo sVadoVed.

I ja sam povremeno trpio kazneno-popravne mjere, ali treba biti iskren i reći da su te mjere bile uglavnom zaslužene i povremeno čak i blage u odnosu na učinjene prestupe. A da ne govorimo o djelima koja nikad nisu procesuirana. I opet, suma sumarum, mogu svojoj brižnoj mamici odrecitovati Skenderovu poemu, a da to iskreno tako i mislim. Sve u svemu, roditelje-nasilnike bi možda trebalo podučiti kako da se nose sa problemima odgoja, i da je ulaganje u ovakav "projekat" višestruko isplatnije, nego preodgoj stranputicom zalutalih tinejdžera i omladinaca / inki u kojekakvim kazneno-popravnim ustanovama. A svakoj mami-kravi bi nabavio po jednog tatu-vola, pa da recipročno patnji svog djeteta dobije po pički u metaforičnom smislu.

07.09.2006.

Najbolji potez

Blaž Slišković announced his resignation as coach of Bosnia-Herzegovina following his side's 3-1 home defeat by Hungary in UEFA EURO 2008™ qualifying Group C.

I još bolje:

Bosnia-Herzegovina had opened their campaign with a 5-2 win in Malta on Saturday but, following today's reverse, team director Ahmed Pašalić has also stood down.

Sad sve one galamdžije koji pametovali Sliškoviću i Pašaliću trebaju ostaviti kojekakve milionske angažmane po Evropi i pokazati šta umiju.

05.09.2006.

Zec

Jozef Bruncika zvani Braco oduvijek je volio životinje. Volio ih je i onog dana, kada se svojom javom vraćao iz ribolova i kad mu je iz obližnje živice na put izletio divlji zec. Čak ih je volio i u trenutku kad je izgubio kontrolu nad češkim konjskim snagama i nezaustavljivo zapucao u saobraćajni znak "divljač na putu". Volio ih je i sa ono malo mozga što mu je ostalo u glavi, a vjerovatno i sa onim većim komadom koji se cijedio sa aluminijumske table, samo to više nije znao. Zbilja se može reći da je Jozef Bruncika zvani Braco oduvijek volio životinje.

01.09.2006.

Sunce tebi, sunce meni by Miladin Šobić

Sunce tebi,
sunce meni
tebi jedan,
meni drugi put
ja bih s'tobom,
a ti sa mnom ne bi
pa drhtim kao usred polja prut.

Zalud suze,
zalud obećanja
zalud usne,
ova noć nas dijeli.

Moram dalje,
za nas nema lijeka
a bez tebe sam k'o pola čovjeka.

I zato ne,
nemoj nikad ne,
više doći tu.

Sunce tebi,
sunce meni...

A.D.
<< 09/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
357311

Powered by Blogger.ba