avlija

28.06.2005.

Prvoborac



Bego S. je bio proizvedeni opštinski kadar, referent za nešto negdje, zaradivši mjesto partizanskom slavom i, kako se tada mislilo, a što će se poslije ispostaviti kao još jedna istorijska podvala, zarobljenom ustaškom puškom i dokumentacijom.

Begin partizanski put počinje i završava u Šerinoj Trnatici, nepreglednoj šumi u sklopu mjesne zajednice u kojoj je kao opštinski kadar sada važio za vjesnika i sunca i oluje.

Pred sami kraj rata, dok je Bego još bio vojno-sposoban regrut, kroz Selo su marširale svakolike vojske, demonstrirajući valjda tako preostalu silu, a usput vrbujući topovsko meso za predstojeće, posljednje bitke.

Najprije su kroz selo prošle ustaše iz Soko Grada, pokupivši sa sobom tri regruta i Ajku Brijesničkinu. Za regrutima majke zaplakaše, za Ajkom ni Brijesnička ne uzdahnu.

Pred kraj ljeta selom promaršira utegnuta njemačka četa. Lojtnant Fric jahao je na čelu kolone ne progovorivši ni riječ. Nit pitaše nit progovoriše. Put ih naveo kroz Selo i na tome se završilo.

Partizani napraviše halabuk. Narodna vojska, narodno veselje. Djevojke, one koje su po slobodnoj procjeni seoskih hamši bile spremne za udaju, zagledaše se u bombaše i mitraljesce 17. Majevičke Brigade. Krupna obećanja. Proli se suza ljubavna. Za to vrijeme, Bego, kršan momak od dvadeset ljeta vukući zavežljaj pite i hljeba što mu ga je majka Nura brižno spremila da mu se nađe u prvim danima neizvjesnog egzila, otpuza potokom koji je presijecao Selo na dvije nejednake polovine u podnožje Hadžikadijinog Hana, najvećeg brda u okolici.

Izmaknuvši najedenim očima partizanske straže, Bego stušti uza šumu, sve do pećine u Šerinoj Trnatici i tu dočeka kraj rata.

Dan prije nego će partizani osloboditi čaršiju, dok je žurio na izvor da donese vode, Bego nabasa na ustaškog oficira ranjenog u borbama oko Soko Grada, iscrpljenog i naoružanog. Oficir je u Begi prepoznao spas, a Bego u oficiru priliku za slavu i tako se dogovoriše. Bego će ga previti i sakriti na par dana dok se kijamet ne smiri, a ovaj će njemu dati pušku, nešto vojne opreme i papire koje je imao sa sobom.

Sutradan Bego banu na čaršiju sa ratnim plijenom iz Šerine Trnatice, izmisli svoj ratni put sa Prvom Krajiškom Brigadom, dobi odlikovanje i mjesto u budućnosti čaršije.

28.06.2005.

Mundwerk

Jedući pahuljice neke zdrave, ukišeljene u med i mlijeko, gledah tv koji mi nekako u tom momentu odvrati pažnju, a da se pravo i ne sjećam šta je to bilo, i tako ja umjesto ćevapa na srebreničkoj
hibridnoj čaršiji, koja nastade na goloj ledini nekad poslije gradnje pruge brčko banovići i obrnuto, zagrizoh onako, svojski, pošteno u sopstveni jezik..

Pahuljice zdrave, ukišeljenje u med i mlijeko postadoše još zdravije, jer se s krvlju, pozitivnom nulom, smiješaše..

Lice se ukoči od bola, pljunuh krvavi müsli i pokušah si pomoći, a valjda kad jezik zagrizeš rođeni umjesto ćevapa na srebreničkoj hibridnoj čaršiji, osim vremena, druge pomoći ti nema..

Tako ja evo peti dan zaredom pokušavam da ne odjebem sve redom oko sebe.. Boli me jezik.. Pa sam nervozan.. A teško mi je i pričati, gutati, piti, ljubiti se.. Sve što valja.. Pa sad razdražljiv trpim i pokušavam nekomunicirati s ljudima oko mene, jer se može desiti da me samo nerviraju.. I sjetim se mog profesora Steinhardt-a koji veli da se ne može nekomunicirati. Samim tim što nekom pokazuješ da ne želiš da komuniciraš, ti si u stvari već u komunikaciji. Ali jebo međuljudske odnose danas.

I tako ja, sinoć, jedući (jedem, a suze pljušte) na jednu stranu, nekako nesretno zagrizoh u nešto što i ne bi trebalo gristi, jer je čorba, ali eto, valjda sam zino prokletinjski, pa mi neki šaraf, neki zglob kod desnog uha, a vjerovatno u sastavu vilice, jednostavno preskoči..

Aman.. Kad je to zabolilo.. Ukočih se sav..

Sad, 12-13 sati poslije, koliko toliko sam se pribrao, manje-više
normalizovao i pokušavam se vratiti svakodnevnim zadacama. Samo da me niko ništa ne pita, inače će osjetiti svaki damar nadrkanosti..

27.06.2005.

U (h)raljama

U par dana sam uspio proslaviti 10-godišnjicu mature, dočekati oca u Beču, kupiti auto i krvnički se ugristi za jezik.

Ovo zadnje dominira mojom svakodnevnicom evo par dana, jer nit mogu da jedem, nit mogu da pričam, a ni pijenje nije baš tako jednostavno. Sve u svemu, sve ono što volim da radim mi je uskraćeno tako da sam poprilično nervozan, razdražljiv, jednom riječju, nadrkan.

Biće bolje.

23.06.2005.

Heroj ulice



Pravda, istina i borba protiv zla, i još plus razne uzbudljivosti u životu prepunom događanja. To je život super heroja. Svako je barem jednom u životu sanjao da bude superheroj (nesreća je kad to ljudi sanjaju cijeli život). Jedina poteškoća u svemu tome je da npr. Supermen ili neki drugi x-men posjeduje vannaravne sposobnosti, što je za većinu nas sanjara-običnih smrtnika k.o. kriterij. Barem što se bitisanja kao superheroj tiče.

Ali Betmen i Zagor Te-Nej su ipak unijeli tračak nade u moj život. Kako je Zagor Te-Nej živio (?!) u šumama Darkvuda, neatraktivnoj lokaciji, sam je sebe izbacio iz daljnje utrke. Ostaje još Betmen.

Ne posjeduje nikakve nadljudske sposobnosti. Betmenov alter ego, Bruce Wayne, svoj super-hero imidž zasniva na iscrpnom treningu i high tech pomagalima. Elem, uz puno treninga i upornosti ("samo svakodnevno vježbanje sublimira nas u čovjeka sa velikim č" - Seid Mali Karaj), teoretski naravno, svako bi mogao postati super heroj. Forbes, renomirani finansijski magazin je u svemu tome pronašao materijal za priču. Pokušali su izračunati, koliko košta mutacija u Betmena.

Najprije se valja tjelesno dovesti u formu. Tjelesna spremnost i borilački sportovi, bez kojih narodni super heroj ne može opstati u surovom svijetu zločinaca i kriminalaca. Bruce Wayne preferira Tibet. Mjesec dana, stan i hrana kao i kung fu trening koštaju 740 dolara. Ali tek dugotrajni trening i uz najskuplje majstore bi od Mehe Mehića napravio pravog majstora borilačkih sportova, tako da Forbes kalkulira sa cifrom od 30.000 dolara.

Oprema koju Bruce Wayne obuče košta oko 300.000 dolara. U pravom životu svrsi bi poslužila i najobičnija pancirka, npr MaxPRO AT koja se u opremljenijoj radnji može nabaviti za neki 1000 dolara. Uz to još i šljem od kevlara, ca. 500 dolara. Ne smijemo zaboraviti ni Betmenov kaiš, pun nekih džidža i pomagala (one zvijezde kao kod nindži, mobitel, paket za prvu pomoć, itd), sve zaokruženo na 500 dolara.

Najskuplje od svega je svakako auto. Treba opravdati status super heroja, a auto treba da posluži i svrsi u ganjanju kojekakvih privrednih kriminalaca, pedofila, ratnih zločinaca i ostalih prestupnika od kojih, na žalost, vrvi prelijepa nam naša. Zamislite Betmena ili, manje egzotično, James Bonda koji vozi napucanu škodu fabiu?! (mada se sjećam jednog filma u kome Bruce Willis vozi jugo 55A, ali to je već Hollywood). Bruce Wayne ima pristup vojnim prototipovima i to je drugi par cipela. LM, Khoroushi, šef firme Alpine Armoring koja pravi auta po posebnim željama, veli da bi se jedan osiromašeni batmobil mogao sklepati za nekih 200.000 dolara. Za specijalne dodatke, sve ekstras koje posjeduje pravi batmobil (npr. ugrađene mitraljeze, itd) potrebno je izdvojiti sve ukupno 2.000.000 dolara.

Betmen ima svoju pećinu. Malo je to teško pribaviti u današnje vrijeme. Moglo bi poslužiti i neko ogromno skladište firme na čekanju iz prošlog sistema. Neka to košta nekih 2000 dolara mjesečno, dolazimo na cifru od 24.000 godišnje. Sad dolazi najskuplji dio, osim auta naravno. Pored svojih aktivnosti kao super heroj, a da bi se zadržao neki ugled u društvu i odvratila pažnja od sopstvenog alter ega, u Betmenovom slučaju od Bruce Waynea, potrebno je voditi uredan građanski život u visokim krugovima. Znači, druženje sa kojekakvim privatnicima-bogatunima (bosmal, hayatt, fahro-avaz, slezak, lijanovići, itd..) i estradnim zvijezdama, po mogućnosti onima koji nešto znače, a još važnije je da su suprotnog spola (npr. severina). Recimo da ovakav život košta dodatnih milion dolara godišnje.

Batler Alfred je isto tako neizbježni dio Betmenovog imidža. Recimo da odličan batler (Ivor Spencer škola) košta nekih 200.000 dolara godišnje (i Forbes barata ovom cifrom).

Sve u svemu, tri pišem dva pamtim, da bi bio super heroj treba mi negdje oko 3.500.000 dolara..

Kako ih nemam, niti postoje naznake da bi ih u dogledno vrijeme mogao pribaviti, najbolje od svega što mogu da uradim je da zapjevam:

"da je neko drugo vrijeme, ja bi bio Romeo a ti Džulijet.."

21.06.2005.

Pitt, mahanje od raje

Amerika nije rad i znoj. Ili možda jeste. Ja ne znam. Nisam nikad bio. Ali da je zemlja neograničenih mogućnosti u to i ne sumnjam.

U nedjelju se na startu utrke za Veliku Nagradu Ujedinjenih Američkih Država sakupilo šest auta. Ostali su otišli u box, jer je ovaj put Michelin napravio sranje od guma. Razjarena publika je pred bolide Ferarija ubacivala flaše, što blago rečeno nema veze s mozgom, ali uzme li se u obzir da je gledanje trke papreno skupo zadovoljstvo, donekle se može razumjeti bijes, mada ubacivanje flaša.. Hm. Nej se!

Činjenica da se sve to odigralo na svetom američkom tlu je bio znak da se sve neće tek tako završiti.

Danas je prvi navijač preko svog advokata tužio internacionalni automobilski savez (FIA), formulu 1, Michelin i Indinapolis Motorspeedway (stazu na kojoj je odvožena jedna od najdosadnijih trka u istoriji formule 1). Tužio ih je za prevaru. I ne sumnjam da će dobiti spor.

Pitam se, šta bi se kod nas desilo, kad bi takve tužbe "prolazile". Koga bi sve tužio?!

- Premijer ligu za silovanje fudbala.
- FS/NS BiH po više tačaka.
- PBS BiH za mučenje gledateljstva.
- ...

Kompletni spisak je vjerovatno težak par megabajti.

17.06.2005.

Biseri rasuti

Opet ćemo se svi vidjeti. I dragi i nedragi. I zgodni i debeli. I lijepi i ružni. I raja i papci. I odlikaši i padavičari. I zaposleni i nezaposleni. I majke i očevi. I oni neoženjeni.

Baš se radujem sutrašnjem danu i proslavi 10-godišnjice mature koju nismo ni imali jer se tada dogodila kapija. Zato smo na 5-godišnjicu sve nadoknadili, a sutra ćemo konačno u plus.

Kad bi se mogli vidjeti barem svake godine. Sve su to dragi ljudi. Kojem god sektoru pripadali.

16.06.2005.

Sjećanja



Komšija mi vozi audi "jaje". Njegov sin ima golfa "keca". Veli da bi radije da ima opel kadet "kredenac", mada mu se i kadet "suza" sviđa pravo.

Kum je u ona stara vremena vozio "bubu", koju su svi u komšiluku zvali "žaba", a oni sa skromnim poznavanjem stranih jezika su znali da je to "folcika". Kum je sanjao o mercedesu "sto-dvajes-trojci", ali je ne kraju kupio "sportsku" škodu.

Moj prvi kabriolet bila je "peglica", koju sam zamijenio za "fiću", isto kabriolet. Sa godinama su se promijenili i apetiti, pa me je raja nagovarala da kupim BMW-a "šestaka", ali meni se nije davalo toliko love, pa sam ušteđevinu dao za forda "taunusa". Mada je bio i jedan super očuvan "princ", ali mi je to već bilo preskupo.

Otac je vozio "stojadina", da bi se poslije prešaltao na wartburga "tri-pet-tricu", skoro pa nov i četverotaktni. Na ladu "specijalku" se odlučio tek kad su mu ponudili zamjenu za "tri-pet-tricu".

15.06.2005.

User survey - hau tu kolekt pejdz hits

Brega.. Poltron.. Najobičniji materijalista.. Licemjerje.. Zgužvana majica.. Bijelo Dugme.. Bebek.. Kostur.. Alen.. Četiri Asa.. Koja? Tifa.. Mladen Vojičić.. Heroj Grada.. Rekreativni alkkoholičar.. Mića.. Mića legenda.. Milić Vukašinović.. Najveći roker među pijanicama.. Najveća pijanica među rokerima.. Bubnjar i gitarista.. Senad Pećanin.. Sandžak.. Oj Sandžaku, mjesto moje malo.. Šljeg'o se.. Alija.. Za rat je potrebno dvoje.. Vi ar not šuting in d vor over river Drina.. Veli Brega, veli Senad, jebo Aliju.. Nepoštavanje prema mrtvima.. Ne vele jebo Tita.. Al' Tito ne prikuplja hitove.. Koševo.. Tunajt.. Bomba.. K'o fol.. Holliday Inn.. Holi, šta? Tako ti je mala moja kad ljubi Intelektualac? Činjenica znalac. Hoću da opalim Vesnu Zmijanac.. Ali od prije 15 godina.. Svi marš na ples. Ostali, marš u pičku materinu. Jebo vas Brega. I Senad. I onaj drugi Senad.

14.06.2005.

Opet politička bajka

Ministar vanjskih poslova države Bosne i Hercegovine je nekad pred kraj prošle godine skontao da je ipak previše za njega da bude Ministar i da mu je sto put lakše da vodi Udruženje Građana za zaštitu gornjeg sliva Vrbasa "Som". Vidio tip da ne može izdejstvovati ni otupljivanje (valjda je to kontrapunkt od pooštravanja) viznog režima, ni ukidanje školarine za naše studente širom svijeta, da mu ne daju ni u Ameriku kad on hoće i jednostavno tip baci peškir*.

Njegov jaro, guzni haver, Premijer, veli njemu tada, daj ba, gdje ćeš me sad ostavljati samog?! Pa vidiš kakvo su meze pred nas iznijeli?! Jebo autoput, jebo vize, jebo reformu policije, daj sjedi da se nešto pojede!!

Ministar, tad već bivši, ipak ode, a ni zalogaja da uzme.

LM, poslije nekog vremena, Premijer skužio da može i bez Ministra i veli njemu, miško, ionako ništa ne radiš, a dobijaš platu, a da te napomenem samo da si sam dao ostavku, nemoj u ponedjeljak više dolaziti na posao, razriješen si dužnosti.

I bi svjetlo. I postavio Premijer Ministricu.

I taman se sve smirilo, prođe par dana, kad eto ti jučer Ministra na posao. Veli Ministar, šalio sam se ja! Draže je meni meze ovdje u bistrou "Složna Braća" nego cijeli janjac na merajki pokraj Vrbasa.

I živili su sretno i veselo do kraja životá. Ministar i Premijer. A dok su se oni tako šalili i živili i pili i mezili, narod je skapavao od gladi i uzdao se da će i do njih doći nešto od mezetluka i meraka.

Dobri moji Bošnjani, da nije živa istina, bila bi to odlična bajka.


*) Autostoperski vodič kroz Galaksiju veli da je za autostopiranje najvažnije imati dobar peškir. Ali to je ono najosnovnije. Žalim samo što Ministar, a s njim i cijela Vlada nikad ne podiže autostoperski palac. Neki brod bi se već našao u blizini Zemlje i odveo ih u restoran na kraj Vasione. Ali, nismo mi te sreće..

12.06.2005.

Sreća ili nesreća..

..pitanje je sad.

Ne znam na koju sam nogu ustao, na ovu lijevu, po kojoj me je jučer na fudbalskom turniru raspalio neki nabrijani entuzijasta fudbaler-amater, ili na ovu desnu koju sam sam nezgodnim doskokom, da prostite sjebao.

Jedno je sigurno, bilo je tu i sreće i nesreće.

Gledam kako se špagete okreću u ključaloj vodi i sve mi nešto govori da će biti neki belaj. Ne spržim se, ali više od polovinu špageta cijedeći prospem u poprilično neuredan sudoper.

Fuck! Klapa prva.

Pregladan da bi još jednom dočekao bluberovanje vode na 100 nečega, saperem polovicu špageta iz sudopera i dodam ih onoj drugoj, bukvalno, ljepšoj polovici iz cjedaljke. Na brzinu pridodam pesto đenoveze i dam se na ručak.

Jedem. Mirno. Polako. Uživam. Kad odjednom, stabilna, robusna drvena stolica ispod mene se bukvalno raspadne, eksplodira. Prepao sam se. Iznenadio. Udario. Zgreljao lakat, i zamalo zagrebao moj najveći od hiljadu madeža koje imam na tijelu.

I to sve usred ručka! What the fuck? Klapa druga.

Zadnjih dana mi se zanedalo na kladionici. Ni odbojku da potrefim. I taman kad sam već pomislio da se kladim na to ko će biti sljedeći premijer Švedske (vjerovali ili ne, i to ima, a kvote nisu loše, samo se slabo razumijem u švedske prilike), vidjeh da se danas vozi formula, pa hajde reko, možda me krene.

1. Barichello ispred Trulli-ja.
2. Oba Ferrari bolida među prva tri (Barichello startao sa zadnjeg mjesta, a Šumaher sa drugog i odmah pao na šesto).
3. Barichello među prva tri.

Nešto mi je govorilo da je vrijeme da imperija uzvrati udarac. Rezultate možete pročitati u bilo kojim ozbiljnijim dnevnim novinama, a samo da pomenem da sam "bogatiji" za 123 eura.

Not fuck! Klapa treća.

11.06.2005.

Priče iz ograđenog doma I

Rođenog polubrata zadnji put sam vidio negdje pred kraj 1991. godine. I onda je bio rat. Ja u Bosni, on u Hercegovini. Još jedna od bosansko-hercegovačkih komplikacija. Poslije je on uspio otići u Švedsku. U međuvremenu se ja obreo u Beču i nikako da nam se putevi ukrste. Lm, da ne dužim, prošle godine, dok sam bio u državnoj službi, sreli smo se. Konačno. On i ja. Moj rođeni polubrat, poslije 13 godina.

Kasno ljetno popodne. Svi komandanti su već odmaglili da glade guze svojih nježnijih, ali ne uvijek i obavezno ljepših polovina, da bi sutradan opet odmorni i voljni mogli da maltretiraju nas, obične guštere na privremenom radu u državnoj firmi. I baš u to kasno ljetno popodne, javi mi se moj rođeni brat, veli, doći će sa rođenim polubratom da me vide, a da ja pokušam dobiti izlazak u grad.

Raspitam se ko je taj dan bio dežurni oficir, narednik me naputi na kapetana, zvaćemo ga kapetan H. Veli, dobar je čovjek, a i ti dobar vojnik, sigurno će te pustiti na par sati u grad. Fakat sam bio primjeran vojnik i već sam par puta bio dobio izlazak u grad, pa sam mislio da ni ovaj put neće biti većih komplikacija.

Kapetana sam pronašao dok je ovaj obilazio krug. Pozdravim ga kao komandanta svih mogućih postrojbi ovog svijeta, onako kako su me kaplar i narednik učili prvih deset dana mog službenog vojnikovanja, taman tako glasno da i pola kasarne čuje. Otpozdravi kapetan, nako, poludušno i krenem mu ja objašnjavati situaciju. Konkretno, nisam vidio polubrata 13 godina, i eto on sad dolazi da me vidi, i pošto je on glavni taj dan, jedino on može da me pustin na par sati do povečerja van.

Kapetan H. službeno je bio oficir za moral. Neslužbeno, kapetan H. je bio oficir za vjerska pitanja i klanjanje džume petkom u medžlisu. Dakle, vjerski i ideološki poprilično potkovan. Na ovom mjestu bi najradije napravio malu digresiju, i pokušao objasniti onih pet osnovnih stubova islama, ali bojim se da sam tu poprilično tanak, pa bi se mogao zaplesti u nelogičnosti. Sve u svemu, kao i većina drugih mono-nešto religija, islam veli da treba voljeti sve ljude, poštovati druge vjere i jednostavno, biti dobar čovjek.

Kad je čuo da mi rođeni polubrat, koji se u međuvremenu vratio za stalno iz Švedske, živi u Hercegovini, najprije me upitao: „A je li ti polubrat katolik?“

Činjenica da brata nisam vidio 13 godina, da nam se sad iznenada ukazala prilika, i da se vjerovatno opet dugo nećemo uspjeti uganjati njemu ništa nije značila. Osnovni kriterij kapetana H, oficira za moral, propovjednika vjere u kojoj stoji: „tebi tvoja, meni moja vjera“ je da li je moj brat „naš“. E pa gospodine kapetane, nije naš. Brat je moj.



Poslije sam, ispijajući kafu s kaplarom i narednikom, analizirao tajnu mog neuspjeha (brat mi nije katolik, ali bilo mi je iz poniženja odgovoriti na to pitanje). Vojnički precizno, kaplar i narednik su htjeli čuti susret s kapetanom od početka do kraja, jer ih je iznenadilo. Kapetan H. je važio kao „dobar čovjek“.

Ispostavilo se da je za sve kriv pozdrav. Pogriješio sam što sam kapetanu prišao onako kako su me kaplar, narednik i natporučnik naučili da treba prići jednom oficiru, pozdravljajući, predstavljajući se i sa molbom da se obratim. Pravila tako vele, ali kapetan H, kao i puno drugih kapetana i onih ostalih oficira sa malo manje orbita ili malo više lišća na onim značkama gdje stoji čin, voli da ga se najprije „poselami“.

Mogu onda misliti kako je bilo mojim saborcima, Saši K, Bošku T, Nenadu V, Miroslavu Š, i ostalima kojima selam i nije baš na vrh jezika, a dok su se obraćali kapetanima. Pitam se samo čiji li su oni, i otkud da se nađu u „našoj“ vojsci.

Kapetane moj, da se prebacimo na teren gdje ste najsigurniji, ja halalim. Ali to veče, kad sam provodio svakodnevno prebrojavanje ljudi na raju i papke, Vas kapetane nije bilo u ovoj prvoj grupi.

P.S. Brata sam ipak uspio vidjeti. Srećom, i među profesionalnim vojnicima ima profesionalnih ljudi.

10.06.2005.

Stare novine

Dok sam uzivao i identificirao se sa Sobicem i njegovim starim novinama, bilo je hladno, kroz prazne dzepove vjetrovi prolazili, ali je bilo mirno. Jbg! Ne mogu a da ne opsujem.

Sad se pjesma okrenula. Svega ima, i fala Bogu da je tako, ali fali mi vremena. Skroz. Ne stignem ni blogovat' svaki dan. Pih. Skroz mi je jasno da ovim sto sad radim ne zelim zaraditi penziju ili docekati starost (ako nas prije neki Bush kadet ne sprzi kojekakvim hemijsko-atomsko-hidrogenskim koktelom).

Ranc. Vocnjak. Sljivik. Vesela masina radi od rane do kasne jeseni. Oko nje se okupilo njih 4-5 musterija i ja, kazandzija. Jes' da je kazan neki tamo high-tec, kojeg, kad je posebno hladno, iz tople sobe upravljam java-aplikacijom, a oracle-u vodim tacnu evidenciju koliko je vode, struje, drva i ostalog utroseno u togodisnju sezonu pecenja vatrene vodice, ali sam kazandzija u toj nekoj buducnosti.

P.S. veceras idem da pogledam neki autic. Dosadilo mi je da se truckam Bosna-Expresom svaki put. Propisao mi je doktor da to sebi smijem uciniti samo jednom mjesecno. A mene bas krenulo. Hehehe..

08.06.2005.

Da je snijeg vec bi okopnio

Neki zanati imaju taj poslovni kineski rjecnik, pa kad ih kao obicni gradjanin slusam, nista mi nije jasno. Valjda je i ovaj put nesporazum posrijedi. A situacija je zabrinjavajuca.

Citam izjave kojekakvih klimatologa, meteorologa i drugih mirsada fazlagica i ceda orlovica, i svi vele kako smo mi, ljudi, covjecanstvo globalno, jel, posto je to jedna 'vako, moderna rijec, sami krivi za globalno zagrijavanje na planeti Zemlji. Svi trune o nekakvom efektu staklenika, apeluju na zastitu zivotnog okolisa, potpisivanje protokola iz Kjota i pominju to globalno zagrijavanje.

I ja kao obicni gradjanin, Hamid Hamidovic (ili Nikola Nikic, da budemo nacionalno tolerantni), skontam: aha, globalno zagrijavanje - zimska jakna ti ne treba, za ljeto kupi samo havajke i sarene majice a la Tom Kruz u onom jednom rakijskom filmu i prepusti se przenju na preko cetrdeset stupnjeva kroz stepeni velikog slova C (da ne postanem dosadan sa stalnim udvajanjem kroz utrojcivanjem) prije kojeg dodje jedan mali kruzic koji je ionako dosadan u cijeloj prici i mislim da bi glatko moglo bez njega. I kupim ja tako garderobu za nadolazece ljeto (razloge, zbog kojih mi garderoba od proslog ljeta ne moze, ne bih da nabrajam, ali recimo da sam bio u drzavnoj sluzbi gdje mi ta garderoba nije ni trebala, tako smo vec u pretproslom ljetu, a za dva ljeta, momak u godinama moze nabaciti 2 konfekcijska broja.. glatko).

I cekam ja Godoa sav upakovan u zivopisne boje, cvjetice i sve me neki leptirici i pcelice salijecu, a ljeto ne dolazi. To nekakvo globalno zagrijavanje, pa ja kontam moze biti vruce i prije 21.6, kad, kako su nas u poznavanju prirode i drustva ucili, nastaje ljeto. Ne lezi vraze. U nedjelju je krenulo laganim vjetrom. U noci na ponedjeljak pala je prva kisa. S ponedjeljka na utorak bila je to oluja i onda su cedo i mirsad rekli da je sinoc snjezna granica pala na 1200 metara!!! I da je na austrijskim planinama i gorama, kojim nisu isli partizani, ili su nas barem tako ucili, palo 40cm novog snijega.

I tu se ja onda zamislim. Znaci, kad cika Cedo i cika Mirsad vele da je globalno zagrijavanje, posto govore poslovnim kineskim, to znaci da se treba pripremiti na globalno smrzavanje, popeglati zimske kosulje, izvaditi ubudjalu jaknu ispod kreveta (doduse, kako je to globalno zagrijavanje ove godine pravo aktuelno, jakna se nije stigla ubudjati jer sam je spakovao tek prije 3 nedjelje) i pripremiti se na sankanje u vrijeme kad bi trebalo ici na kupanje i napasati oci u potrazi za tankom trakicom bikinija koja se izgubila negdje izmedju cviljak-free zenskih guzova.

Dobra stvar u svemu tome je sto sam naucio poslovni kineski. Znam samo da cu po ko zna koji put slijediti Dzonijev savjet. Kada stvari krenu lose, ne zelim ovdje da se prepirem..

07.06.2005.

Stara zaliha



Jedna od rijeci koje bi se cesto cule u medjusobnoj komunikaciji ljudi proslog sistema, a koja je meni ostala duboko u sjecanju je "stara zaliha". Uglavnom pozitivna rijec. Znacila je nesto dobro, totalno novo, nesto sto ne ugrozava nestabilni kucni budzet i sto je najvaznije, stara zaliha se nikad nije kupovala na cekove, nego za gotovinu, jer stara zaliha je zbog svog atributa bila nekoliko puta jeftinija od identicne robe novijeg datuma, a sve zbog toga, sto ju je vjesti trgovac neki cuvao za familiju ili prijatelje, negdje u zabacenim dijelovima radnje. Kad bi se ovi predomislili, ponudio bi je prvom ko naidje, usrecivsi tako jos jednu rudarsko-prosvjetnu familiju Zapadnog Balkana.

Tako bi se desilo da trazeci mami zimsku jaknu u robnoj kuci u Doboju, naidjemo na bicikletu kakvu sam sanjao vec tri razreda osnovne skole i maksuz zbog tog bicikla bijah te tri godine primjeran i odlican ucenik. Cak sam i na neka takmicenja dospio. Svi su mislili da u meni cuci genijalac, ali sam se ja potajno nadao biciklu. I dobih ga. Iz stare zalihe.

Stara zaliha ja bila komoda iz dnevne sobe, bojler u kupatilu, bratove tene - "adidaske", karton secera kocke iz "Crvenke"..

Otkupna stanica u blizini Maglaja bila je puna stare zalihe. Moj otac bi preko raspusta, u rijetkim danima kad nije znao sta bi sa sebe, odlazio s nasim rahmetli komsijom u razvozanje hljeba po susjednim opstinama i gradovima, koje je nasa pekara snadbijevala. I tako su u Maglaju naletjeli na pun magacin susene lipe, naravno, stara zaliha. Kad su tu istu lipu prodali u otkupnoj stanici u Srebreniku, od te love, nase dvije familije su otisle na more i to na dvije hefte, sto je za nas bila rijetkost, a magacinaru u Maglaju su dali jednu ekstra platu.

Iako je to u suprotnosti od glavnih principa socijalizma gdje je profit zaboravljen, od stare zalihe su svi profitirali. Samo je drzava gubila i propadala.

06.06.2005.

Team Bravo


Bijah jucer ucesnik interesantne diskusije. Vele cure, par muskaraca na njihovom proslom sijelu iznijelo je tezu da se u muskom drustvu, bez obzira pod kojim okolnostima, prepoznaje jasna hierarhija. Uvijek se zna ko je predvodnik grupe. Alfa muzjak. A ostali se isto tako poredaju po svom mjestu u grckom alfabetu.

Malo smo diskutovali o tome. Pristao sam na to, da u izvjesnim prilikama postoji hierarhija. Npr. u fudbalu - vila vilica ;) - zna se otprilike ko ce stati na gol, ko ce "ostati" u odbrani, ko ce biti lijevo krilo, a ko napadac - alfa muzjak, naravno. Tu se hijerarhija sama namece, po individualnim sposobnostima (ponekad je vazno i cija je lopta, ali to je drugi vid hijerarhije).

Ali u situacijama gdje je kategorizacija manje uslovljena normama, gdje nema lijevog krila i desnog beka, npr. izlazak u neki disko klub gdje se plese i tome slicno, barem ja nikad u svom drustvu nisam prepoznao neku hijerarhiju. Hoda se u krug. Plese se. Svako radi sta hoce. Par nas stoji za sankom. Zaljeva se opijatima. Par nas bari mace koje su se bas to vece tu zadesile. Par je pijano i leze negdje u skrivenim kutovima. Ali bez hijerarhije. Jednostavno, svako radi ono sto mu je u tom trenutku zanimljivo.

Tako da se nisam mogao sloziti s tom idejom da uvijek postoji taj neki predvodnik.


P.S. Ponedjeljak mi je uzasan. U medjuljudskoj komunikaciji sam katastrofalan danas. Moj optimisticni pogled na svijet je malkice nakrnjen i treba mi malo da me neko pogura. Najradije bi se sakrio u wc i oturio plakati. Mozda bi mi bilo i lakse. Saprao bi tmurno i grozno ponedjeljsko jutro i podne i popodne i sve. Ali, jbg, ne mogu. Kako bi omikron muzjaku tek bilo, kad bi vidio alfu kako rida ;)

05.06.2005.

O fudbalu II

Ogromni radio marke "Portorož" pjeni se na komodi. Iz isluženog lampaša galami nafurani domaći reporter:

"..Evo noći, evo ludila. Da vidimo kako će sada odgovoriti amateri iz San Marina... Evo ga.. Frizer na golu, Ceccoli, dodaje ribaru na desnom boku, Valentiniju.. Ribar uspješno prolazi naše, dobro ukopane špiceve, vara kompletan srednji red i dodaje konobaru na lijevom krilu, Domeniconiju.. Naš stub odbrane pada na jeftin fazon, konobar nabacuje i vješti pijačar, Andy Selva po ćevape šalje našeg, sportskim i onim malo manje sportskim opkladama sklonog čuvara mreže i nastaje ludnica.. Konobari, frizeri, ribari, skretničari, automehaničari u timu San Marina se raduju. Još jedan pogodak u mreži gostujućih profesionalaca.."

I onda se čudimo kako vrhunski napadač kao što je Emil Mpenza onako pretrči kompletnu našu odbranu, kao da ih i nema. Entuzijasti, vi kako hoćete, ali ja mislim da je Titanik fudbalskog kroz nogometnog saveza naše nam države davno potonuo.

03.06.2005.

Opet o fudbalu



"Najvažnije je da ostvarimo uspjeh u Belgiji, a mislim da to u ovom trenutku možemo", rekao je selektor

"Mislim da smo u dobroj situaciji iskoristiti sve probleme koje trenutno ima belgijska reprezentacija", rekao je Slišković

"Ja, kao selektor, preuzimam svu odgovornost. Ja sam ih izveo na teren. Odgovoran sam", kaže Slišković.

Pa onda, gospodin selektor zvao Rahimica, a dan-dva prije toga rekao da Rahimic nije nista posebno i da takvih igraca u nasoj reprezentaciji ima hikmet.

Gospodine selektore, cijenim onaj gol iz kornera Zvezdi, cijenim i pobjedu protiv Danske na Parken stadionu, ali bi Vam preporucio da procitate samo jednu jedinu recenicu koju je rahmetli Kurt Kobejn napisao prije nego ce sebi sasuti punjenje sacme u praznu glavu..

03.06.2005.

Redizajn prvi

Poslije pola godine blogiranja, uhvatih vremena da se pozabavim i izgledom ovih mojih svakodnevnih ili malo rjedjih isprdaka. Trenutno je sve optimirano za IE 6.0 (sudeci po statistici, 83% posjetilaca bi trebalo da uziva u avliji, za ostale se budem pobrinuo sutra).

02.06.2005.

Gradina - kula iznad Srebrenika

Reportaza o Gradini na www.srebrenik.net

Na Gradini sam prvi put bio na nekom od svecanih otvaranja ili zatvaranja OGUS-a (Otvoreni grad umjetnosti - Srebrenik) prije nekih cetvrt stoljeca. Ne sjecam se kompletne ceremonije, ali znam da je bio neki folklor, neka manifestacija gdje je bilo muzike i pjesme, i ako me slike iz najranijeg djetinjstva ne varaju, konjske trke.






Kao djeca prepricavali smo mnoge legende o Gradini. Da postoji jedna soba u kojoj je neka nesretna zena ziva zazidana u zid i iz cijih grudi jos uvijek tece mlijeko. O bunaru. O mracnoj sobi iz koje se vise ne vracaju oni koji tamo udju. O tajnom prolazu. O vojsci koja je naopako potkovala konje i tako zbunila vojsku koja je kulu u to neko mracno doba drzala u okruzenju. O pokretnom mostu, na cijem je mjestu danas labilna cuprija. O kamaru drugih stvari. Elem, legende.

Ne sjecam se tacno kad sam prvi put "samostalno" otisao na Gradinu, ali sam poprilicno siguran da je to bilo nekad u vrijeme kad sam u skoli imao samo jednog ucitelja i kad se nismo micali iz jedne ucionice. Mogao sam imati nekih 8 ili 9 godina. I od tada, pa do dana danasnjeg uvijek i rado se iznova vratim Gradini, pa i izvoru na koji je nalijepljena jos jedna legenda - ko se napije vode Bukovika, uvijek ce se vracati na to mjesto, ma gdje na svijetu bio - u mom slucaju, legenda je ziva istina.



Za starije populacije je Gradina uglavnom faktor nesigurnosti, jer realno govoreci, poprilicno je opasno pustiti nestasnu djecurliju da se ganjaju po zidinama i stijenama u koje je uklesana kula. Za one malo mladje, to je prilika da se odlaskom na otvaranje ili zatvaranje OGUS-a prisjete tih nekih davnih vremena i legendi.

Tinejdzerima je Gradina perfketno mjesto za organizovanje svih mogucih sjedeljki. I sam sam bio ucesnik i organizator istih. Svakog Prvog Maja - a i ponekog drugog datuma - bi ustali u ranim jutarnjim satima, i prije nego bi bilo ko dosao, zauzeli najbolje mjesto, direktno ispod samog mosta i tu se prepustali sevdahu, asikovanju, napijanju, a vala i ponekom fizickom obracunu, ako vec razlika u misljenjima postane nepremostiva prepreka za daljnju sjedeljku.

Kad bi se malo bolje organizovali, neciji roditelj ili rijetki sretnik
medju nama koji je u to vrijeme imao svoje auto bi nas dovezao sa gornje strane i onda je samo trebalo sici ispod mosta. A u vrijeme kad smo folirali da volimo prirodu, prisli bi sa donje strane, kroz selo Cojluk, sto je kudikamo napornije ali je u svakom slucaju avantura vise.

Samo zdanje, kula i zidine su sagradjeni od kamena. Metarski zidovi, sto stariji to cvrsci. Povrh svakog zida komadi zeljeza, neuspjesan pokusaj vlasti iz proslog sistema da Gradinu dovedu u nekadasnji sjaj.

Zbog mog panicnog problema sa svakom visinom preko 3 metra, nikad nisam smogao dovoljno hrabrosti da se popnem na najvisu kulu, ali i pogled sa prozora "glavne" prostorije je velicanstven. Pukla dolina, kraja joj nema. S druge strane zeleni Ozren, a negdje u sredini priklijesten izmedju obronaka Majevice i brda sa druge strane, skupio se Srebrenik. Volim ovaj pogled. Danima bi mogao uzivati sjedeci tako, gusterajuci se na suncu i uzivajuci u mirnoci vazduha i toplini
kamena.



02.06.2005.

Serpe, lonci i poklopci

Opet kurtoni domacih politicara (citat iz Nezavisnih Novina):

"Niko iz Beograda nije ni kukuriknuo o reformi policije, iako su potpisnici Dejtonskog sporazuma. Eto koliko se miješaju u odnose u RS. Nisu, dakle, našli za shodno da bilo šta komentarišu i ako je to miješanje, jadna je čorba koju bi oni miješali. Čini se da bi takva čorba opasno zagorjela", rekao je Čavić. Šef Kancelarije Vlade Srbije za saradnju s medijima, Srđan Đurić, takođe je demantovao uticaj zvaničnog Beograda na odluke SDS-a i parlamenta RS o reformi policije u BiH....


Ne dragi moji surferi i svi ostali dobronamjerni i zlonamjerni posjetioci. Ne radi se ovdje o nastupu nekog mahalasa u popularnom kuharskom dvoboju neskolovanih kuhara zvucnog imena "trice i kucine" ili ekskluzivnom intervjuu lokalne nepismene zvijezde, cija mega-slava prestaje u susjednoj mahali, nego o visokopozicioniranom politicaru, koji je na zalost u stanju da nas sve zajedno, umjesto u Evropu, gdje smo tako kidisali, posalje u tri picke materine.

U biti, kad se malo preracunam, pa dobra smo mi stada kakvi nas cobani vode..

Clanak u Nezavisnim

01.06.2005.

FK Borac ili ugrozenost Srba na domaci nacin

Mnogo se frke diglo zadnjih dana oko ispadanja FK Borac u Prvu ligu RS. I cini mi se da se zvanicnici FK Borac ljute na sve ostale, jer ih niko ne brani i ne daje im za pravo. Mozda bi i bio na njihovoj strani, da nije par cinjenica koje bi rado da nabrojim:

- Ne razumijem zasto zvanicnici FK Borac glasno napadaju Zelju i potenciraju tu ugrozenost Srba, kad je i Rudar iz Ugljevika (dakle, po nekoj domacoj vokaciji i podjeli u torove - ako tako nesto kao kategorija smije postojati u sportu - srpski klub) izgubio od ekipe koja nikad nije pobijedila u gostima (Buducnost iz Banovica). Naravno, na ovom mjestu je tesko onda prikazati kako su Srbi ugrozeni, pa se ova sumnjiva utakmica, sudar dviju fudbalskih velesila, u potpunosti presucuje.

- Nije li Borac isti onaj klub koji nije doputovao na utakmicu sa Slavijom?? Usljed neorganizovanosti, haosa u klubu, neisplacenih plata ili cega li vec, ali nisu doputovali na utakmicu. Koliko znam, a bavio sam se sportom, ovakav prekrsaj se u svakom sportu rigorozno kaznjava. Oduzimanje jednog boda (koji ih je na kraju i kostao ispadanja) je po svim pravilima sporta, preblaga kazna.

- Nije li Borac ista ona ekipa koja je nijemo gledala, dok je jedan navijac, pripadnik Vulturesa (ili kako su se vec zvali navijaci Borca) u sred utakmice uletio na igraliste i nokautirao jednog Pitara (za one, kojima fudbalski milje nije tako blizak, Pitari su ne bas ljubazan naziv za sve pripadnike FK Sarajeva)?

- Nije li Borac isti onaj klub na cijim je tribinima izvjesen transparent "Noz, zica, Srebrenica"??!!

Je li taj i takav Borac zasluzio, ako ne totalno iskljucivanje iz sporta, ono barem sportsku degradaciju ispadanjem u nizi rang takmicenja - koju je, usput da pomenem, Velez dozivio prije dvije godine, a da niko iz Borca ni kurcem nije mrdnuo - a sad to od svih valjda ocekuju?

Treba li dati odgovor na ovo pitanje ili da cijeli slucaj damo na glasanje pred Narodnu Skupstinu RS? Oni su poznati po trezvenosti u donosenju svih vaznijih odluka.

01.06.2005.

Apocaliptic Tours

Ponuda za turisticku sezonu, ljeto 2039:





- Venecija - cijena: jedan muski i jedan zenski bubreg, bez kamenca i pijeska. Uzivajte u krstarenju morem na mjestu gdje je nekad bila Venecija. Zaronite nasom ultra-ron podmornicom u najskrivenije kanale i ulicice drevne Venecije.

- Kantabrija - cijena: 277 dana rada na sintezi nafte (oprez, dugotrajno izlaganje - preko 277 dana - sinteznim procesima prouzrokuje odumiranje svih vitalnih organa). Okupajte se u naftom prekrivenom Kantabrijskom moru. Jedinstvena prilika. Nacunici su predvidjeli kretanje naftne kore u pravcu francuske obale. (Primamo rezervacije i za sljedecu godinu, za francusku obalu).

- Krstarenje Arktikom - cijena: beba do 12 mjeseci starosti i dozvola za koristenje iste u proizvodnom procesu - tezina nije bitna. Prokrstarite nekada ledenom pustinjom, a sada najugodnijim morem na Planeti. Zaronite do dubina vjecnog leda. U cijenu uracunata i sub-podmornica kojom mozete zaroniti do 12000 metara.

- Mont Everest - cijena: lijevo plucno krilo (napomena: moguc je i aranzman na K2, cijena: desno plucno krilo). Posljednja vazdusna banja u Galaksiji. Uzivajte u momentima bez boca sa kisikom. Iznenadite pluca cistim vazduhom.

- Maldivi - cijena: 3 godine dobrovoljnog rada u psihijatrijskoj ustanovi u Jahorini. Nasucite Vas katamaran na korale koji su nekad bili Maldivi. U cijenu uracunata i oprema za ronjenje.

A.D.
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403441

Powered by Blogger.ba