avlija

25.04.2005.

Moje barbike

Prvi put sam se morao seliti napustivsi roditeljski dom. Prije skoro deset godina. Kako je put, a povratak jos vise, bio neizvjestan dosli su jarani da me dostojanstveno isprate. I dostojanstveno smo se ubili. Pakovanje i dan danas ostavljam za zadnji trenutak. Tako je bilo i kod tog mog prvog preseljenja. Mati je htjela da mi pomogne. Bilo je sest sati izjutra, bus je kretao iz Tuzle neka dva sata kasnije. Trebalo se spakovati i doci do Tuzle. Ugurao sam ruku do na kraj moj regala i jednim potezom sve izgrnuo na sred sobe, i svalio se spavati.

Kad me je mati pitala sta da mi spakuje, rekao sam joj neka sve spakuje, jer mi sve treba. A ni pola tih stvari mi nije trebalo. Ali ta neka sentimentalnost. Ufff. Sve te slatke zivotinjice. Macak. Lav zamrsene grive. Cetnik na vjesalima - rucna izrada, poklon za 16-ti rodjendan. Kompletna sportska oprema u kojoj smo osvojili (prvi) sampionat BiH. Par najdrazih kaseta (sve ih nisam ni teoretski mogao ponijeti, a na ploce nisam smio ni da mislim, mada me je najmanje pola ostalo u toj sobi). Sve mi se to cinilo od zivotne vaznosti. Mati me je pokusavala razuvjeriti, obecavala da ce to poslati za mnom, otac je bio ljut i nije govorio nista, a ja sam samo htio da mi to sve spakuju.

Poslije toga selio sam se jos najmanje deset puta. Prvo u stan, pa u dom, pa u domu u drugu sobu, pa u drugi dom, pa se drugi dom zatvori preko ljeta, pa moram preci u treci, pa se opet vratiti u drugi i tako u nedogled. Prosle godine sam iselio iz doma i uselio se u drzavnu ustanovu na par mjeseci. Tu barem nisam imao problema sa sentimentalnoscu glede svih mojih stvari. I ono malo u cemu sam se pojavio u kasarni, morao sam vratiti kuci prvom prilikom. Tako da to preseljenje i ne racunam bas u kategoriju "ljubav - moje stvari i ja".

Po povratku iz drzavne sluzbe najprije sam se smjestio kod dragih mi frendica i to se opet ne racuna kao pravo preseljenje. Pronasao sam novi stan i uselio se sa sportskom torbom, koferom i ruksakom. I zivio sam tu proteklih 6 mjeseci. U neka doba se vise nisam mogao sloziti sa gazdama, pa sam se odlucio preseliti u jaranov stan.

Koliko se samo toga nakupilo u zadnjih pola godine. Izgleda da su se torba, ruksak i kofer medjusobno, da prostite, razmnozavali, i napravili puno malih torba, kofercica i ruksaka. Toliko se toga nakotilo. I opet kamara tih nekih stvari nulte funkcionalnosti i maksimalne sentimentalnosti. Sve neke drangulije, dzidze, midze i sve tako vazno. Svaki komad je kao jedan puzzle bez koga se cijela slika mene nikako ne bi mogla sklopiti. Ili se barem meni tako cini. Kako drugacije objasniti sve te amajlije, svijece, bajate politicke i strucne magazine, knjige alternativnih autora, solju s novogodisnjeg standa, pokvarenu stolnu lampu..

Ovo preseljenje mi je bilo na brzinu. Iznenada. Ali sljedeci put ima da organizujem veliku lomacu na kojoj cu raskrstiti sa svim donositeljima srece, vjesnicima proljeca, cuvarima od losih snova i ostalim spiritualno-neprakticnim zavrzlamama za koje mi treba kombi i karavan auto da bi ih prebacio negdje drugdje. Najprije spaljujem iluzije, a poslije Jovanku Orleanku.

A.D.
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
364385

Powered by Blogger.ba