avlija

02.04.2005.

Jedan ormar - jedno haljinče

Sjećam se i partizanskih pjesama, i sevdalinki, i rokerskih pjesama s kraja 70-ih do kojih bi došao deceniju kasnije. Opjevani su Bosna i Hercegovina, Bosanci i Hercegovci, rijeke, planine, jezera, livade. Pjeva se o ponosnim ljudima, spremnim priteći u pomoć svima koji se u nevolji nađu. Pjeva se o hrabrosti i tom tipičnom merhametu. Bosanskom.

I onda se desi.

Rat je preko noći od većine nas, Bosanaca i Hercegovaca napravio fukare. Fukare u pravom smislu riječi. Noću se vozim, vidim nekog koga je natjerala nevolja na kasni put. I ne zaustavim se. Razmišljam koji je belaj tog jadnika isjterao na put u gluho doba noći, i rado bi mu pomogao. A ne usuđujem se stati. Ne usuđujem se stati zbog sitnih kriminalaca i narkomana koji su me u stanju ubiti za 20 maraka. A volio bi.

Ne mogu reći da se merhamet izgubio. Približi li nam se neko dovoljno blizu, neko kome pomoć treba, još uvijek smo spremni pružiti ruku. Međutim, strah se tako duboko uselio u nas i u naše domove, da više nismo u situaciji da razlikujemo dobro od zla, putnika namirnika od drumskog razbojnika. Svako je prepušten sam sebi. I žalosno je to. Žalosno je da nema više Muje od Doboja zaštitnog znaka Bosne i Hercegovine.

Tipkam se s mrkom mi u mene, i priča mi ona kako pokušava probrati iz svog ormara stvari kojih bi se rado odrekla i dala ih nekoj maloj, kojoj su i više nego potrebne. Animirala je i svoje drugarice da malo prekopaju po zadnjim laticama. Uvijek se nađe nešto što se ne koristi. I u mom regalu sigurno ima takvih stvari. Dirnulo me to sve. Rastužio sam se skroz. Nismo mi krivi što smo preko noći postali fukare. Nismo.

Eh, tugo moja.

Prvom prilikom ću svoje slobodno vrijeme u Srebreniku uložiti u pokretanje male humantarne akcije: jedan regal – jedno haljinče. Siguran sam da ima u nama još dovoljno dobrog da nam komšije, prijatelji prijatelja i kolege kolega i njihova djeca ne hodaju goli i bosi. Dobri smo mi ljudi Bosanci i Hercegovci. Uvijek smo bili. Samo su nas nevolja i strah udaljili jedne od drugih, prepustili same sebi. Živim za dan kad ću pokislom auto-stoperu stati bez straha i odvesti ga ako treba i do kuće. Proklet bio ko nam strah posija po zemlji..

A.D.
<< 04/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
361631

Powered by Blogger.ba