avlija

30.03.2005.

Hrabri udare macem

Ne! Veceras necu otici u becki kafic "King" kako bi odgledao jos jednu trakavicu iz serijala "Reprezentacija BiH u fudbalu - Put na svjetsko prvenstvno". Zabranio mi je doktor da gledam naucnu fantastiku. Svaki se put strasno uzbudim i vazda se dovedem u predinfarktno stanje, a nesto poslije i u hitnu pomoc. Reko mi je da se smirujem. Kad god je to moguce.

U noci kada se sve lomi na olimpijskom stadionu u Sarajevu, ja cu s mojom dugogodisnjom basket-balijskom ekipom popunjenom kadrovima iz cijele nam bivse drzave skakutati za nekom spalding ili molten okruglicom i truditi se da, i pored toga sto sam oprezno spakovao cvike u dzep, utrunim poneki poen i doprinesem pobjedi moje polovice rekreativne ekipe.

Poslije cemo otici na jednu od najboljih piva u gradu. Uvijek se dogovorimo da odemo na jednu. Rijetko se zavrsi na tome, ali se tako zove. Na koncu konaca, doci cu sretan i zadovoljan, i malkice pod gasom, u svoj topli dom i zraknuti kojekakve sportske stranice sirom svijeta. Nasi su na jedvite jade odigrali protiv Litvanije i zabiljezili jos jedan, za nase navijace sraman, a za cjelokupno stanje u drzavi, odlican rezultat remiziravsi sa skandinavskim Rusima.

Uzme li se u obzir tok i igra, jos cemo na kraju svi biti zadovoljni iscupanim bodom. Nakon tekme dolazi dugo najavljivani rez. Bolic i Baljic ce dobiti svoju ulicu u Zenici odnosno Sarajevu. Obicno to tako biva. Dok se parlamenti odlucuju za jednog ili drugog predsjednika, kajmak pokupise fudbaleri. Ali ako se mene pita, ja bi radije zivio u ulici Elvira Bolica nego u ulici Alije Izetbegovica. Cisto nako, sportski gledano. Sportista bijah.

Epilog cijele price je Bakin otkaz. I ovaj put ce trenersko mjesto dobiti neki bosanski Srbin, kako bi kljuc bio ispostovan do kraja. Papca ce zamijeniti obecavajuci bek Leotara, Modrice ili Borca. Grlic ce zavrsiti sudbinom Brune Akrapovica (prestar za kik boks, prejak za rock'n'roll). Milenkovica i Bajica niko nece dirati. I ne treba. Samo ce Ahmed Pasalic i onaj (M)Usanovic ostati cvrsto u svom sedlu, a Jusuf Pusina i dalje na platnom spisku naseg saveza. I opet krecemo iznova.

Doci ce nam neka Rumunija da nas poduci fudbalu (i da lobuju golmana sa 7 metara, kako se onomad na Kosevu desilo Piplici), pa cemo neku Dansku razvaliti u gostima, i opet cemo biti u oblacima. Fudbalskim. Narodski gledano, odavno imamo nebeski narod. Pa onda opet neka Danska kod kuce i potapanje snova i tako rekurzivno. Sve u svemu, mi smo rekurzivni narod. Cijeli svijet ide nekom linearnom putanjom, da li naprijed ili nazad, svejedno je. Samo se mi vrtimo u krug.

Zato, kumim te Bogom veliki Boze, posalji nam Aleksandra Makedonskog (samo nek bude Bosnjak za svaki slucaj). Ako nam on ne rijesi Gordijev cvor, ne znam ko bi mogao.

30.03.2005.

Mama, kupio sam formulu..

Probrao sam stanicu sa hitovima iz kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Vrti se Santa Esmeralda, pjesma o (ne)razumijevanju. Suncan, prekrasan dan. Jos pred svojom kucom sam nabio suncane cvike a la Morpheus i nisam ih skidao ni kad bi namrgodjenom granicaru ponudio nase putovnice, pasose i reispässe na uvid. Internacionalna raja, ali se nekako prepustili na vozacka umijeca dobrog Bosnjanina. I nisu pogrijesili, dovezoh nas zive i zdrave na odrediste.

U jednom trenutku, negdje na dosadnom dijelu autoputa izmedju Sl. Broda i Zagreba, ugledasmo s nase desne strane kombi, izvrnut na krov. Zeleni kombi. Malo smezuran, pa nisam uspio skontati o kojem se modelu radi. Jasno se vidi kako je najprije udario o branik na sredini autoputa, u to je valjda vozac izgubio kontrolu, a sve usljed prevelike brzine, i preko obliznjeg travnjaka preletio na sred livade i izvrnuo se na krov. Stakla polupana, koferi i ostale stvari sakupljene na kamaru. Jedino me radovalo da niko nije prekriven carsafom.

Pomalo je zastrasujuce kako ljudi, ne razmisljajuci valjda o mogucim posljedicama, prelagano predju tu neku nevidljivu nit, to neko ogranicenje i upuste se s drugu stranu kazaljke i sata. Ja sam cijelim putem vozio izmedju 130 i 150. Auto je dobar i moze izdrzati i brze. Ali se ja ne osjecam dobro. Vozeci tako, vidio sam kamaru njih koji su me pretekli kao da se uopste ne krecem. Vjerovatno s onu strane dvjestotke. Ne moze covjek a da mu ne bude zao kad vidi tako neciju zivotnu ustedjevinu izvrnutu na krov. A najradije bi, utvrdi li se da nikom nije nista bilo, pronasao vozaca i svezao mu dva samara, pa nek sljedeci put vozi onako kako table i znakovi nalazu ili barem onako kako se sigurno osjeca i da pri tome moze jesti u foliju zamotani burek jos u nekom toplom bosanskom domu.

Onog momenta kad stavi svoju glavu u torbu, osudio je najmanje i par svojih saputnika na smrt, da ne govorimo o drugim ucesnicima u saobracaju. Tako to biva u voznji, svi se nekako moraju osloniti na sposobnosti ostalih ucesnika. Veliko je to povjerenje, nekom koga nikad u zivotu nisi vidio ni pricao s njim, dati zivot na raspolaganje. A na takvim putovanjima je bas tako. Svi se uzdaju da ce se onaj drugi ponasati kako norme i zakoni nalazu. A da se desi belaj, desi se. Jednom je jedan moj sugradjanin, dok se jos kod nas ratovalo, dolazio iz Njemacke, preko Splita i Hercegovine. Vozio je covo dvije noci i cijeli dan. Negdje na Sickom Brodu (raskrsnica na ulazu u Tuzlu), a nekih 30-ak kilometara nadomak svoje kuce, pripaljivao je cigaru na upaljac iz auta. Od silnog umora i ko zna cega, upaljac mu se omakao i ispao negdje pod noge. Trazeci upaljac, izgubio je kontrolu nad automobilom i zabio se u benzinsku pumpu na S. Brodu. U 36 sati, samo je djelic sekunde u nepaznji trebao da se skrha.

Zajebano je to sve. Povuce covjeka brzina i moc konjskih snaga ispod haube, a najbolje bi bilo zakucati ekser negdje oko "stoje". I tako bi se stiglo. Mozda nekih sat vremena kasnije, ali sigurno i lezerno. Totalno. Kod svih tih domacih sumahera je najveci problem nepoznavanje zakona matematike i fizike. Dobijena vremenska prednost nikako nije srazmjerna riziku. Ama bas nikako. Mozda bi dobro bilo uz polaganje teorijskog dijela ispita, uvesti i neke jednostavnije matematicke i fizicke racune. Da svako zna sta ga ceka i kolika je dobit u svemu tome. A mala je.

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
357311

Powered by Blogger.ba