avlija

25.03.2005.

Duhovi proslosti

Pokusavao sam pronaci neki koristan poklon za 3. rodjendan bratove male. Izbjegavam kupovati igracke tipa barbika za curice, kamion za djecake, pa mi je svaki put problem naci nesto novo, prikladno uzrastu djeteta, a sto bi moglo biti i interesantno i zanimljivo. A vala da ne foliram, drago mi je i kad mala trci okolo i na sav glas govori kako je adzo kupio ovo ili ono. Na kraju sam se odlucio za mali kasetofoncic sa integriranim mikrofonom i par funkcija za mijenjanje glasa. Mala voli da pjeva, pa sam siguran da ce joj se svidjeti. Osim toga, pravo je dirljivo kad u danasnje vrijeme moji puste kasetu iz vremena kad sam imao 3-4 godine, bas kao i mala sada. Poslije sam trazio jos par sitnica.

Neocekivani poziv. Poslije nepunih deset godina sjetio me se blizi rodjak po ocevoj strani. Valjda je ocekivao da prepoznam broj koji nikad nisam vidio, pa se nije ni predstavio. Kako ga nisam cuo deset godina, nisam se mogao ni sjetiti kako zvuci u telefonskom razgovoru. A on je valjda mislio da cu i to skontati. Poceo je pricati kao da smo se zadnji put sreli prekjucer na pivi, na koju smo otisli poslije zajednickog basketa. Prvih 4-5 minuta fakat nisam imao pojma o kome se radi. Onda je krenuo zapitkivati za neke detalje, na osnovu kojih sam skuzio o kome se radi i poceo ga zvati imenom. Dogovorili smo se i da se vidimo i drago mi je zbog toga.

I u nepovezanom razgovoru, sa usljed dugog razgovora oznojenim mobitelom prislonjenim na uho, ugledam nju. Smijesno je kako se na ljudima puno toga promijeni, ali guza i hod su valjda uvijek isti (naravno, moze se na guzu nabaciti par kilograma ili usljed povecanih fizickih aktivnosti, cak i utanjiti, ali je forma uglavnom uvijek ista). Visila je nekom muskarcu oko vrata, bas onako kako se meni znala objesiti o vrat. Odjecu je promijenila, a stil je ostao isti. Muskarac mi se ucinio smotan i kao takav vjerovatno jako pogodan za sve njene smicalice i igrokaze. Izgledao je kao neko koga je lako vrtiti oko bilo kojeg prsta, a to je njoj perfektno odgovaralo.

Jos uvijek sam razgovaro. Svi smo cekali na zeleno svjetlo. Njih dvoje, on sa zivom ogrlicom oko vrata, bili su na pola metra od mene. Ne vjerujem da me nije cula. Morala je. Pricao sam na nasem jeziku. Njih dvoje su uglavnom cutali. Nije se okrenula. Ja nisam vidio razloga da joj bilo sta kazem. Upalilo se zeleno i krenuli su preko ulice. Razgovor me jeste zbunio, ali njoj nisam imao sta reci. Presao sam na drugu stranu i zadubio se u moje danasnje putovanje.

Prodavacu vrijeme pakovano u odgovarajucu ambalazu kao sredstvo za odstranjivanje svih fleka.

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
361631

Powered by Blogger.ba