avlija

24.03.2005.

San ljetnje noci

Sjela je na prednje sjediste. Sudbinski slucajno. Kompletna ekipa potrpana u moj fordi stari smijala se mojim budalastinama i meni na krilima tuzlanskog tocenog piva. Trebalo je da ih razvezem kuci. Sve sam vec bio istovario. Ostala je jos samo ona. Pred njenim ulazom palo joj je na pamet da ja u takvom stanju ne mogu ili barem ne bi trebao voziti. Obecala je zvati ili slati porukice svako malo, koje bi me trebale drzati budnim. Obecala je.

Mihael Sumaher je tupio o nekakvoj sili kad se ulazi u krivinu i nesto ti pritiska vrat i ne znam ni ja sta. Cak se kleo mrtvom tetkom Gertrudom da su to nekakvi naucnici i izmjerili te ova sila varira od G2 do G4 gdje je G sila zemljine teze, a ne famozna tacka G za koju se ionako svadjaju da li postoji ili ne. Rubens se samo zajedljivo smjeskao i odmahivao rukama, kao ono, pust' ba Sumija hoce to on kad ga uhvati, i u istom dahu izusti kako Sumi nikad i ne pije pa ga je sigurno malkice osinula ova djecija tuzlanska tocena piva (mala doza od 0,3 litre).

Pih, koliko samo epiteta pomislih ja, i ne rekoh nista Rubensu, jer znam iz kakve je familije i da se zacas uvrijedi, ali premotah u glavi sve njegove izjave te veceri. Ovaj tip je cisti streber, voli da teoretise. Skroz!! I ostace vjecito drugi kad vako tusi, kontam ja. Onaj jedan cvikeras ne znam mu tacno ime (mislim da je nekakav inzinjer ili 'vako nesto u Ferariju), dobar sam s onim njegovim amidzicem, rece kako nije ni Rubens kriv, nego ima bezveze ugovor. Njemu sipaju gorivo na Bracinoj pumpi na Sickom, a koje ovaj opet uvozi od Rusa, tako da je u startu sporiji od Sumija. Jedino je fakat da moze popit' duplo vise.

Zan Todt nam iznenada donese dvije niske bisera telecih raznjica. U slobodno vrijeme bavi se rostiljanjem, pa nije ni cudo da su bili tako dobri. A brinuo se on i za svoje vozace. Valjda mu je bilo stalo da ne dosipaju ovako na suho, pa nam svima donio meze. U to je krenula kruzit' sisa. Opet! Mene je nesto zviznulo po glavi. Ne sjecam se nicega, samo sarene sijalice i glasa iza svega toga.

Oko Previla ili negdje oko Tinje, uglavnom put od Tuzle prema Srebreniku, udario sam glavom u volan, razbio celo, a ostale dijelove tijela nisam ni osjecao. Stotine nekih glasova i svega. Dvije patrole policije, nesto pricaju, kao ja popio ili sta ti ja znam. Ja pokusavam da se maknem, da im kazem.. Ma nije, za sve je kriva ona. Ne probudi me. A bila je obecala.

24.03.2005.

Evo noci, evo ludila

Svi najavljuju tri boda. Kao, Belgija je naceta, treba ih samo dokrajciti. Uvijek ista prica. Koliko nam poraza i nerijesenih rezultata kod kuce (na gostovanjima da i ne govorim) treba, da bi se nesto u nasim glavama promijenilo, da bi nam bilo jasno da smo mi u evropskoj porodici fudbalski hobbit?!

Pogledam li nedavno osvanulu FIFA ljestvicu, nalazim Belgiju na 51. a jedinu nam nasu BiH na 77. mjestu. Pametnom dosta. Za sve okorjele hard core navijace vjerovatno nedovoljno. Ne zelim zvucati nepatriotski, ali se uvijek ponavalja ista prica, isti algoritam.

Prvo se protivnik prikaze kao neki tamo fudbalski san-marino, pa se jos analiziraju rezultati iz proslih susreta (u konkretnom slucaju, Salgija je izgubila od Spanije, SCG, Egipta i odigrala nerijeseno protiv Litvanije uz gol razliku 1:9, ali mi nismo ni Spanija ni SCG ni Egipat). Druga faza je velicanje forme nasih igraca, koji preko noci postanu nosioci igre u klubovima u kojima igraju (ovdje bi izuzeo legendarnog Sergeja koji fakat nosi igru HSV-a, i bez kojeg se uvijek primijeti da to nije onaj isti Hamburger). Sljedeca faza je po svaku cijenu stvaranje totalno pozitivne atmosfere u medijima. Npr: ne, Hasan Salihamidzic aka Cudo s Neretve se nije popickarao sa Blazom Bakom Sliskovicem zato sto je sebi dao slobodu da on odlucuje kako hoce o svojim slobodnim danima kad je na pripremama najbolje bh-fudbalske ekipe. Povrijedio se covjek i zato je otputovao za Minhen, gdje je kroz tri dana odigrao utakmicu za svoj klub. Vjerovatno su ga carobnjaci zamaskirani u kompetentne njemacke ljekare osposobili da igra tu tekmu kao da povrede nikad nije ni bilo.

Sljedeca faza se uglavnom tice navijaca. Oni koji su nekako skupili crkavicu za tekmu, pokusavaju organizovati vizu, a ostali uzurbano sastavljaju navijacki tim koji ce se sakupiti kod onog ko ima najveci tv i najbolji prijem u raji, a sve uz brdo pive, kobasica, cevapcica i ostalih, za zivot neophodnih potrepstina.

Tekma pocinje. U prvih petnaest minuta cini se kako nasi imaju snage da se odupru. Mudro i razborito igraju. Onda neko (ne bih sad da se hvatam imena, jer se ovo nasim fudbalerima redovno desava, pogotovu napadacima i srednjem redu) izgubi naoko nevaznu loptu na sredini terena, desi se kontra, i negdje sredinom prvog poluvremena vec smo u minusu. Na poluvremenu Baka jebe sve redom u svlacionici. Kaze im kako je on bio i bolji igrac i bolji covjek od svakog od njih ponaosob, i kako je sramota kako igraju u dresu sa drzavnim grbom, i kako i Belgijanci jedu hljeb i krompir, i kako i oni trce, i imaju zene i djecu, i placaju kredit za auto/stan, i kako i njih brine kad im ljubavnica ne dobije na vrijeme, i kako im je golman alkoholicar i sigurno ce na poluvremenu cvrcnuti dvije-tri ljute, pa trebaju pokusati sutevima iz daljine.

Na trenutak se ucini kako je jedan go zaostatka nista, i kako ce to ovi nasi puleni u sekundi nadoknaditi. Baljic bukvalno shvata Bakine upute, pa puca s centra (regards to Dzevad Prekazi), Bolic se poslije svakog neuspjelog prodora drzi za neku od dvije butine. Barbarez umjesto za loptom, trci za sudijom i sve mu nesto objasnjava dok ne dobije zuti ili eventualno crveni karton. Ostala pacurlija pokusava ostaviti dobar utisak, kako bi se prodali u neki ruski klub (koji se oficijelno bavi fudbalom, a neoficijelno izvozi obogaceni uran u Iran).

Poslije jedne stative, dvije precke i promasenog zicera sa nase strane, Belgijanci krecu u zadnjih 15-ak minuta. Nasi su vec isplazili jezike do poda, jer su to uglavnom igraci koji u svojim klubovima igraju jedno poluvrijeme (valjda se umore od konstantnog nosenja igra cijele ekipe, ili ih treneri cuvaju za vazne susrete). I onda se desi taj drugi pogodak, nasi obore glavu, i ako bas nemaju srece, prime jos jedan zgoditak.

Onda Baho najavi veliko razocaranje. Umjesto evo noci evo ludila, cuje se opravdanje tipa nije nas islo. Sutradan se desi prvo kolektivna hajka na cijelu ekipu, pa se krenu traziti izgovori u sudiji, terenu, nesportskoj publici, sportskoj sreci i nedostatku iste, umoru, glavama nasih igraca. Poslije toga krece pojedinacno lincovanje svih onih koji su po misljenju objektivne domace sportske javnosti podbacili. Onda kojekakvi strucnjaci analiziraju gdje je to Baka podbacio i kako bi oni sastavili tim odnosno ko je sve falio timu, a koga bi on jos izbacili ili poslali u penziju.

Bio sam na puno utakmica nase reprezentacije. Cak se bavio idejom da odgledam i susret protiv Salgije. Ali kako sam ubijedjen da donosim losu srecu na gostovanjima (osim one tekme u Sloveniji 1996. kad smo dobili 2:1, na svakoj sljedecoj tekmi gdje sam bio, a gdje je nasa repka igrala u gostima, popusili smo. Srecom pa ne odoh u Kopenhagen, u Rumuniju se nisam ni usudio otici da me kakav Grof Drakula ne ufati, a opet izgubismo, pa ih vjerovatno ima jos koji kao ja donose losu srecu).

Drage moje, dragi moji, krajnje je vrijeme da se spustimo na zemlju, i da se radujemo svakom bodu koji nasi vuzbaleri osvoje. Jer, kakvi smo mi, reprezentacija nam je sila nebeska, svejedno dobija li ili gubi.

P.S. a bilo bi mi skroz drago da nasi dobiju pa da onaj supak sto sebe naziva predsjednikom nase drzave (+ ne slavi praznike iste, + vozi se u sluzbenom autu kupljenom od novca koji smo mi svi na ime ovog ili onog uplatili u drzavnu kasu, + navija za susjednu drzavu cak i u medjusobnom susretu nase i susjedne reprezentacije) dobije cir na 12-to palacnom crevcu..

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
352094

Powered by Blogger.ba