Statisticki gledano, u sredstvima javnog prevoza u austrijskoj glavnoj mahali, svako malo se desi kontrola, ali svaki putnik biva kontroliran 1,82 puta godisnje. Znaci, ni dva cijela puta.

Preracunato u novce:
- 12 x 45 € (koliko kosta mjesecna karta) = 540 € svaki savjestan gradjanin ulozi u gradski prevoz u godini dana.

- odustane li savjesni gradjanin, zvacemo ga ja, od placanja 45 miliona krvnih zranaca svaki mjesec, ostanu mu one dvije statisticke kazne od po 55 €. Znaci, 55€ x 2 = 110.

Oduzmemo li savjesnom gradjaninu, meni, savjest, jednostavnim matematickim racunom 540 € - 110 € dodjemo na cistu dobit od 430 € godisnje, sto je vise nego pola 7-dnevnog godisnjeg odmora za dvoje u Baskoj Vodi.

Pitanje koje se namece od pocetka price: zasto ne svercam kad sam statisticki (naucno) ubijedjen u isplativost kompletne price??!

Jutros dok sam trcao iz metroa u voz, na platou izmedju ova dva prevozna sredstva, grubo procijenjeno, nekih 25 kontrolora/ki. Svi kao roboti, skoro pa u glas ponavljaju: dobro jutro dame i gospodo, poostrili smo kriterije, pripremite vase karte na pregled.

Ljubaznom covi kod kojeg sam dosao na red, pokazem moju mjesescnu kartu i bez zastoja nastavim dalje. Sa strane ih par kojima vec uzimaju podatke. Statisticari..