avlija

11.03.2005.

World star people connectig travel balkan lines

Mislim da sam spreman za cjelovecernje putovanje u jedinu mi moju BiH. Siguran ne mogu biti, jer znam da svaki put dostignem tacku predsloma zivaca zbog atmosfere u ko-to-tamo-peva autobusu. Valjda je to jedina autobusna linija u kome je pusenje dozvoljeno, cak i pozeljno. Izuvene cipele su samo jedan mali dio sirokog spektra ponuda. Protiv toga se opet moze buniti, koliko god oni oguglali na sve ostale karakteristike homo baustelicus-a, smrdljive noge i njima samima smrde. Srecom. Pa je dovoljno da se nadje neki serac pameti, ovako kao ja, da se pobuni i onda to ostali prihvate, sofer ili neko od posade intervenise i ciljna perzona izuvenih cipela ih (rijetko kad) postidjeno ponovo navuce. Obicno tu stidu mjesta nema. Da ima, vjerovatno bi carape promijenio barem 2x sedmicno, iako to ni s glave nije dovoljno, ali je pocetak.

Sljedeci fenomen je poputnina. Moram priznati da i ja od kuce vrlo cesto ponesem burek ili cevap kao poputninu. To je jednostavno obaveza, i nemam ni ja bas nesto puno obzira, da li to nekome smeta ili ne. Medjutim, s ovu stranu crte svi krecemo kao becari, ljudi bez zena, djevojaka, matera, ukratko, nema nam ko spremiti poputninu, nego mi to sami radimo. Nije to tako ni lose. Uvijek se nadje neka kombinacija sendvicnih derivata, koja negdje oko Zagreba pravo sjede na izmucen zeludac. Ali tu prici nije kraj. Pojedinci su ubijedjeni kako je najbolja hrana za putovanje kuhano jaje. Ili jaja. Kuhano jaje snagu ti daje. I nagon za povracanje, ali necemo sad biti gadni.

WC u autobusu je opet posebna prica. Zao mi onog klauna koji se smijesi sa naljepnice iznad WC-solje i porucuje potencijalnim zagadjivacima da ne pisaju u stojecem stavu. Ali kad se kao neki x-ti pojavim u tom skucenom prostoru zadnje sto bi mi palo na pamet je da sjedem na zapisanu dasku. Zato pisam od granice do granice. Srecom pa je nacionalno budjenje proizvelo vise granica nego sto ja mogu zapisati.

Jednom davno sam obecao da cu se osvrnuti na muziku u mom omiljenom autobusu, koju sam primoran slusati najmanje 10 sati. To svakako zasluzuje poseban post ili cak serijal postova. U kratkim crtama, vazno je da je harmonika, da ima barem violina ili neki od limenih puhackih instrumenata, da se tekst rimuje, da je stara majka tuzna, da nista ne pita, da ga je ona ostavila i vice versa, da on sad pije i casti pola kafane, da mu je zao sina, da je na putu da postane sarhos osori i grubi kome sav ideal je vinski mijeh. Hm, ovo zadnje zaboravite inace bi dzigara prerasla u poetsko poimanje nesretnih ljubavi, a pomijesati Jesenjina i Sabana je u najmanju ruku bogohuljenje.

Suma sumarum, najmanje deset uzbudljivih sati je pred nama. Radujem se snimku nove godine iz 2002. (ako budemo imali srece, mozda nam puste i 2004.) sa BN televizije. Mozda i "tesnoj kozi", koju vec odavno znam na pamet i ne mogu da se solidarisem sa entuzijastima koji se svaki put smiju kad Sojic pita Djoleta: "Da nije secer, Djole!?". Radujem se namrgodjenim kaponjama po kojekakvim granicama i vrljikama, koji bi nas najradije pomnozili s nulom. Da mogu. Nevjerovatno, ali sve me to raduje, jer na kraju puta je sreca.

I sta moze biti bolje od pjesme, haj'mo svi:
[i]Rakija, rakija svemu je kriva rakija.
Zbog tebe rakijo zenicu se ja. [/i]

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
364387

Powered by Blogger.ba