avlija

06.03.2005.

Akif Bügüglu

Prepoznao sam ga. I on je prepoznao mene. Bio je s druge strane gomile gladnih i nervoznih ljudi koji su cupkali u mjestu od zime ili ko zna koje više sile. Dugi nož mu se sijao u rukama. Pogledi su nam se sreli. Obrve za trenutak odadoše položaje. Činilo mi se kao da me preklinje da ga ne odam ili da ne odam naše poznanstvo ili ono što znam o njemu. Zaboravio ga nisam i nikad neću.

Bilo je ljeto najgore ratne godine kad su ga doslovce ugurali u naš rov. Djelovao je isprepadan. Neko ko je u stalnom bijegu. Mršav. Iscrpljen. Rekao je da je Kurd i da je došao u Gradačac da brani Bosnu, jer zna kako je biti bez domovine. Komadant je naredio da se naš komandir Raif brine o njemu. A Raif se nije brinuo ni o nama. Puno više se brinuo za polupraznu šišu rakije i da meze u sahanu ne ohladi. Sad su mu natovarili još i nekog tamo Akifa bez domovine koji je došao da brani našu zajedničku domovinu. Moju i Raifovu.

Akif je pričao nekom mješavinom pet-šest svjetskih jezika, a da nije govorio nijedan. Raif je odredio mene da mu budem uvijek pri ruci. Bio sam jedini u smjeni koji je natucao jedan stranjski jezik, pa mi se komandirov izbor učinio logičnim, ali mi nije bilo drago što osim svoje glave, moram čuvati još jednu, mračnu i ćelavu sa friškim ranama od ko zna kakvog oružja.

Bile su čudne naše duge konverzacije u vrijeme kad smo jedan drugog morali držati budnim. Ponešto bi se uspjeli i sporazumjeti. Međutim, kako Akif, nako i ja, voljeli smo da filozofiramo o smislu života, konstelaciji zvijezda, konspiracijskim teorijama i friškom bureku. Poslije ovakvih razgovora, dva dana bi me držao išijas od silnog mahanja svim ekstremitetima, jer se izgleda drugačije nismo ni mogli sporazumjeti.

Često je pričao o Kurdima, o njihovom globalnom snu, da jednom svi žive u slobodnoj, zajedničkoj državi, Kurdistanu. Pokušavao sam mu objasniti da se s onu stranu bojišnice nalaze neki drugi Kurdi, koji isto tako hoće svi da žive u jednoj državi i da im mi ne damo. Odmahnuo je rukom i rekao da to nije isto. I onda bi se svađali. Svađali bi se šuteći. On šuti, smrknut. Riječ da izusti umro bi na licu mjesta. Ja šutim. Zamišljen. Kontam, ko je mog Akifa tako dobro zajebao, pa ga doveslao u moju Bosnu, još ga naoružao i gurnuo u ovozemaljski džehenem.

Jednako iznenada kako se pojavio, tako je i bez traga nestao. Dao sam najmanje deset izjava različitim inspektorima, komesarima i ostalim čivilucima. Svima sam ponavljao isto. Nakon što smo odradili smjenu, legli smo da spavamo. Kad sam se probudio, Akifa više nije bilo. Bucko, koji je bio na straži je rekao da ga je san oborio i da je zaspao. U jednom trenutku je pogledao prema četnicima i vidio Akifa kako sa još dvojicom skakuće kroz minsko polje. Pucnjave i eksplozije nije bilo. Barem on ništa čuo nije.

Više od deset godina poslije gledali smo se. Oči u oči. Ćelava glava bogatija za par ožiljaka iz ko zna kojih ratova i bojni. Za koliko li se moj Akif domovina i otadžbina borio dok je dogurao do svog Kurdistana u srcu Evrope? Je li to bio san?

Dugi nož klizio je kroz užareno meso. Ispričali smo se ne progovorivši ni riječi. Rekao sam mu da ga neću odati, da je šupak i alčak, i da mi je mogao bar reći šta namjerava, da ne mislim kako su ga neki tamo bradonje uhvatili i ubili. Klimnuo je glavom. Razumije da se ljutim, ali moram i ja njega razumjeti. Šta god da to značilo.

Prekaljeni borci viteške brigade. Kebabdžija iz Kurdistana i zgrtač snijega iz Bosne. Oduvijek smo bili kurate sreće. Ovaj put nam nisu trebale ni noge ni ruke da jedan drugom objasnimo jad koji nas je snašao. Dovoljno je bilo da se gledamo preko uglačanog štanda i da nam sve bude jasno.



A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
349743

Powered by Blogger.ba