avlija

03.03.2005.

Ivica i Marica

Opozicije nema. Pozicija šuti. Za istu se odavno već šuška da je korumpirana. Restitucija je u toku. Revizija privatizacije isto tako. I niko, apsolutno niko da se sjeti da ispravi jednu malu krivu Drinu. Jednom davno, jednoj usamljenoj, staroj ženi pričinjena je velika šteta i duševna bol, a da apsolutno nije kriva.

Da podsjetimo:
U vrijeme poslije velikog rata, porodica siromašnog drvosječe kolabirala je pred nedaćama koje su je snašle. Drvosječina životna druga je izgubila bitku sa okrutnom bolešću. Toplifikacijom mahale drvosječa je zamalo pa ostao bez posla. Tek bi ga poneki budžovan pozvao da nacijepa drva za kamin ili bi ga zvali iz mjesne zajednice da za državni praznik navalja klade za logorsku vatru. U međuvremenu, opterećen životom udovca sa dvoje male djece, odlučio se priženiti. Kako je bio ženjen i bez stalnih prihoda, a uz to je imao i to dvoje sirote djece, nije bio u top10 mahalske liste neženja. Priveo je Ljubu Miodragovu, krezavu i jalovu hamšu bez miraza, ali zato nenadlajive jezičine.

Ljuba je jednom riječju bila rospijetina. Sirotu djecu je terorisala. Novce koje bi Marinko nekako uspio sakupiti prebijajući friške bukve i hrastove, a u lošim danima i sopstvene prste, slala je svojim roditeljima i sestri (malo manjoj rospiji, koju niko nije htio), koji su živjeli životima parazita na leđima sirotog Marinka.

Jedne večeri je ubjeđivala i (što je svojstveno za rospije) ubijedila Marinka kako su mu djeca mali proždrljivci i kako bi najbolje bilo da ih odvedu u duboku šumu, gdje je nekad bila zgrada socijalnog i da ih tu ostave, a sve u nadi da će ih neko naći. U slučaju da se u međuvremenu domognu nekih šoldi, mogu ih uvijek vratiti kući. Siroti Marinko se dugo opirao, i ko zna zbog čega, između žene rospijetine i rođene djece odlučio se učiniti najveću nepravdu pod kapom nebeskom i ostaviti djecu u šumi.

Djeca nisu bila glupa, a još uz to je mali Ivica prisluškivao razgovor oca i maćehe i dobro se pripremio za sutrašnji dan. Elem, da ne dužim plaho, par puta su ih dvoje glavnih krivaca ostavljali u šumi, ali su djeca nekako uvijek nalazila put nazad do kuće, dok jednom nisu zalutala i izgubila se u dubokoj šumi.

Tako lutajući, naletjeli su na kućicu koja je izgledala napušteno, ali je za te prilike bila fenomenalna mješavina uspješnog IKEA dizajna i Branko-Kockicine skladbe. Krov i veći dio kuće su bili od čokolade. Prozori su bili neka mješavina marmelade i eurokrema. Sve u svemu nemalo iskušenje za sve šećeraše i one koji će to tek postati.

Ivica i njegova sestra, koju sam do sada zaboravio pomenuti, ali kao nenasljednica u ovoj priči i ženska jedinka u patrijarhalnom svijetu (u kome vladaju žene tipa Ljube Miodragove) totalno neinteresantna, pa je spominjem tek tako, usput, dakle, Ivica i Marica su se dali na posao. Ivica je žderao krov, a Marica se prihvatila ženskog dijela kuće, prozora. Tek što su se obžderali, odnekud je naišla stara nana, Sabaheta. Krov je bio šupalj, promaha je tukla kroz nagrižene prozore, i Sabaheta se pravo nahujala.

Skontala je da će djecu zadržati dok im roditelji ne dođu. Hem će imati društvo poslije ko zna koliko vremena, hem će joj otac djece moći zakrpiti rupu na krovu i poeurokremiti-marmeladiti prozore. Kako je noć odavno već pala, a njihov tata Marinko se još nije pojavio, Sabaheta je skontala da je bolje da zanoće, pa će se valjda neko sutra pojaviti. Kiša je već krenula, pa je skontala da ne može djecu pustiti da spavaju pod krovom koji prokišnjava, pa ih je spakovala u jedan prateći objekat, koji joj je, još od kako ga je rahmetli Bajro skovao, zjapio prazan.
Dani su prolazili, bahati roditelji se nisu pojavljivali. Sabaheta je hranila djecu, koja su u međuvremenu dobila na kilaži i izgledali su pravo slatko, onako okruglice prave. Marinko je nekako uspio sastaviti kraj s krajem, valjda mu je došlo iz guzice u glavu, pa je Ljubu Miodragovu poslao Miodragu, i sjetio se svoje siročadi.

Našao ih je kod Sabahete, koja je opet tražila nadonkadu štete, jer je krov još uvijek bio šupalj, prozori nagriženi, a i djeca su poprilično pojela za vrijeme dok su uživali iznenadno ferije u Bajrinom pratećem objektu. Marinku se nije svidjela ideja da Sabaheti nešto plati, pa je došlo do tragičnog završetka Sabahetinog samovanja. Podvalio je priču o tome kako je Sabaheta tovila djecu kako bi ih na kraju pojela. Alibi mu je bio pravo šupalj i pun nelogičnosti, ali je policija, kako bi izbjegla međunacionalne sukobe i daljnje komplikacije, sve svalila na Sabahetu. Ona je opet bila sa Bajrom u nekom drugom, nebeskom kokošinjcu, a Marinko je sav sretan poveo djecu kući, i znajući da je učinio veliku nepravdu.

Sad, poslije ko zna koliko godina, kad su sve revizije uhvatile maha, valjda će se neko sjetiti i ove davno učinjene nepravde, pa Sabaheti barem posthumno nadoknaditi štetu i razriješiti je svih ovozemaljskih grijehova. S druge strane, Marinko zaslužuje da ga se kazni po najstrožijim mjerilima po nekoliko tačaka optužnice: loš odgoj i nebriga oko rođene djece, načeti krov i prozori, lažno svjedočenje i poticanje na međunacionalnu mržnju. Sve to pretočeno u pravnu kaznu iznosi: doživotna zajednica sa Ljubom Miodragovom.

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
349743

Powered by Blogger.ba