avlija

02.03.2005.

Anadr brik in d vol ili kako sam dobio svijetloplavi dzemper

U puzzle aktuelnih prica o dijaspori, dodacemo i muke mladog Vertera. Nakon 20 dana u novoj firmi desi se meni rodjendan. Jebes ga, opet sam godinu stariji, ali to nije tema danasnje price. Ja sav u frci, radim na sve strane, nakon sto sam skoro cetiri mjeseca landarao po Becu trazeci bilo kakav posao. Sreca da je tako i da ima posla. No, kako bijah zauzet, ne stigoh ni jednom jedinom zdravicom proslaviti taj moj tventi-samting, vec ubijedih raju kako cemo to prolongirati za vrijeme kad budem imao vremena.

(Znam, ni meni ne zvuci bas najlogicnije da imam vremena za blog i ostale budalastine, a da nemam za raju, ali je tako. Fakat. Tacka.)

Nakon sto sam par puta uspio odgoditi i eskivirati obecanu kafu, sinoc je car dosao do duvara i nije moglo dalje. Frendice su bile super. Cak su mi kupile i prekrasni svijetloplavi dzemper, za koji sam pod svjetlom kafane (ili mozda uticajem kajpirinje) prvo pomislio da je zeleni i da tako haljince egzoticne boje, bez obzira na njenu globalnu popularnost, nisam nikad imao. Ispostavilo se da je dzemper plavi i da se super slaze s moja oka dva. Plava. Valjda. Barem kad je vedro. Zmirim kad je oblacno.

I na tom mjestu se film prekine, odmota i sjetim se tih nekih mojih rodjendana dok jos bijah sretan da imam povod za jos jedno ludo sijelo, napijanje i ostale peripetije koje idu uz poveci dernek, a gdje moja raja svojim prisustvom pridonosi svecanom trenutku. Par puta se desilo da ne mogu docekati da svane taj neki treci februar, pa se vec u 23:59 dana prethodnog, nacrtaju pred vratima, cekajuci ponoc i trenutak kad ce gromoglasno zakucati na vrata. Babo uznemiren u svom radnickom snu, s pumparicom u ruci i rupom na boksericama, istrci na stepeniste i na smrt prestravi par najboljih drugarica i drugova, koji to nakon te veceri vise nece biti.

Uvijek su ta neka prosla vremena puno bolja od sadasnjih i nadolazecih iz prostog razloga sto je sjecanje filter koji oprezno izdvaja samo one sretne trenutke, a sve druge prigusi i iskrivi, te se cini da je nekad prije sve bilo bajno, krasno, sjajno. A nije. Pri tom su sadasnjost i buducnost pomalo nesigurne, pa se covjek najradije sjeti proslog, vec prezivljenog, i nekako mu se to cini uvijek bolje. Ma daj!!

Sjecam se ja i kriznih rodjedana. Prelaz iz tinejdzerskih godina u neke druge je bio jednako veliki sok, kao i kad se jedne godine zadesilo da nemam ni prebijene banke, ni da raju puknem jednom turom. I jos nekih drugih manje katastrofalnih trenutaka. Jedno je sigurno. Nit ja a niti raja nemam vise volje/zelje/htjenja da u sitni cas buljimo u spijunku na vratima i cekamo kada ce se pojaviti neciji tata do zuba naoruzan lakim konvencionalnim naoruzanjem.

Iskreno govoreci, pomalo mi je drago da je tako. Koji kurac me neko ima podsjecati da sam stariji za jos jednu godinu. Ove godine sam ionako napunio tacno tatine_godine / 2, pa je valjda vrijeme da mislim na podmladak. Potrebne predispozicije su tu. Samo jos da nadjem neku kvalitetnu pumparicu, da mogu rastjerati razularenu tinejdzersku rulju sa domaceg stepenista.

A.D.
<< 03/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403534

Powered by Blogger.ba