avlija

28.02.2005.

Libero

Pored svih mojih multitasking sposobnosti, ipak mi se čini da inspiracija trpi zbog defanzive u koju sam zapao, a valjda zbog nečije povrijeđene sujete (missA i njen brlog).

Uz sve to, bio sam i kod kuće, u mojoj BiH mahali, pa će me vjerovatno besmrtnost držati još para dana, a dok me drži, onda ne pišem, jer bi moglo krenuti po zlu.

Blogerska zajednica ionako ima štiva na pretek. Osim gorepomenute koleginice blogerke, tu je još i planetarno popularna sarajevska treba koja se ispovijeda pred kompletnom virutelnom javnošću zajedničke nam domovine, i pred par stotina znatiželjnika akros-d-vrld. Meni cijela priča ne sluti na dobro, ali sudeći da je još uvijek živa i da piše, barem se po nju sve dobro završilo.

Bilo je danas govora i o slučaju "Soraja". Ma ne. Nije nikakvo političko ubistvo, niti afera oko prodaje stotine tona šećera u EU. Bio jednom jedan forumaš, koji se odlučio grozno našaliti sa ostalim forumašima i u real-time na forumu propratiti smrt svoje voljene supruge.

Poslije se ispostavilo da je to neki bolesnik, valjda željan pažnje ili jednostavno dovoljno zloban, da nekome u virtuelnom svijetu, pokvari dan onoliko koliko može.

Pojava sarajevske trebe je u neki stoti plan gurnula mog trećeg omiljenog blogera, draga.blogger.ba. Prvo je plaćenik u vidu ko-autora šupljirao o službenom putovanju, pa se zabrojao u danima, pa nam na sva zvona najavio povratak kralja, i šta bi na kraju. Najveći jebač današnjice, faca nad facama, zvijezda potkrovlja i suterena, razbolio se od gripe i to velikim slovima objelodanio na svom blogu, zadavši sam sebi smrtonosni udarac, jer ko želi čitati blog estradne zvijezde koja boluje od gripe. Valjda su te zvijezde pri rođenju nagrađenje čeličnom jetrom, plastičnim plućima i željeznim srcem?! Ili možda nisu?! Sve u svemu, utanjila je ponuda.

Zamor materijala, rekli bi Austrijanci. Unaprijed se radujem boljim vremenima.

25.02.2005.

Vracam se Zagrebe tebi

Krenulo me. Muzicki. Svaki dan mi je jedna pjesma. Pjesma koju volim ja. Ili ona. Mrka. Moja. Danas je njena pjesma na redu. Jedna od najdrazih. Ako ne i najdraza. I dok se drndam u prebukiranom autobusu, kroz slusalice koje me nerviraju dere se Miso Kovac. Dere se, kao da mu je ta pjesma posljednja u zivotu. Vjerovatno je snimljenja za rane mladosti. Njegove. Ja sam jos uvijek mlad. I mogao bi da galamim tri puta jace nego Miso. Jos uvijek.

A Miso ne odustaje. I veli:

Odavno već nisam
mislio o tebi
među nama dani i godine stoje
nikada te više pronašao ne bih
da se jučer nismo
vidjeli nas dvoje

Stigao sam kasno
stajao na cesti
i slucajno tebe
ugledao tada
ni slutili nismo
da ćemo se sresti
pod svjetlima ovog
bezimenog grada

Pričaš mi o svemu
hodamo polako
odavno se nismo isplakali tako
ostala si uvijek ista
I ove suze na licu tvom
ostala si uvijek ista
jedina žena na putu mom
ostala si uvijek ista.

24.02.2005.

Ko to tamo p(j)eva

Prenosi mene. S politike na muziku. Ovaj put. Zavrsila se jedna od boljih tekmi u zadnje vrijeme. Zenska raja se okupila u alternativnoj kafani blizu kladionice, pa su i nas zvale da se pojavimo. Muzjaci. Otegnutih faca. Nije tesko pogoditi da smo popusili na kladionici.

Alternativna kafana je alternativna do u najsitniji detalj. Na ulazu, ljudi sjede u nekoj vrsti izloga. Najprije su dosli, pa im je to valjda pocasno mjesto. Jer u toj kafani je vazno biti vidjen. A gdje ces bolje biti vidjen nego u izlogu. Vidi se i s ulice i iznutra. Optimalno. Sutra ce pola kolega i koleginica na tvom faksu nekog opakog drustvenog smjera ( historija umjetnosti - kunstgeschichte - op.a.) brujati o tebi i tome da si sjedio u izlogu.

Srecom, ovi moji su se zavukli. Kauc, tik do di-dzej-inice. Ciganka mala. I drugi di-dzej je Rom, s puno cd-ova. Pa ga je nemoguce ne zvati CD-ROM. I dok se snadbijevam pivom identifikujem jednog po jednog clana vecerasnjeg sijela. Urbane face. Uglavnom. Na pomen narodnjaka im se zeludac preokrene, zgrci i izbaci zelenkastu sluz na sred ulice. Ma ko?!! Ja?! Narodnjaki?! Ma daj!! Nema sansi!!!

I onda nasa mala garava, slatka crna Ciganka pusti Rizu Hamidovica. U orginalnoj izvedbi (da je verzija neproslavljenog punk band-a aka "Stjenice" - mislim iz Sarajeva, koji su odradili cover, pa se i dan danas prodrmam kad cujem "Vera was a strange woman", nekako bi i razumio kolektivni hype, ludilo, djuskanje, opci osjecaj srece i zadovoljstva, ali 'vako..).

Kad bi kojim slucajem ovoj istoj ekipi, kad se nekim slucajem svi nadjemo negdje u jednom kantonu, predlozio da odemo do kafane gdje svira neki odlican multi-talent band, samo im se nekad potkrade, pa zasviraju i poneku Rizinu, i ostalih riza, mrko bi me pogledali i rekli nesto kao u pretproslom pasusu: narodnjaci!!!? Ja?! Ma daj?! Jesi ti normalan?!

Nisam sto pitas. Ali jbg. Kafana u kantonu je kafana gdje nema izloga. Gdje niko nije kul. I niko ne studira alternativni drustveni smjer. Daj Boze da su svi zavrsili i osnovnu.

I prije nego zapjevam, htjedoh smjestiti sebe u mikrokosmos coolness-a: uvijek sam pokusavao izbjegavati raditi stvari samo zato sto su cool i sto drugi tako treba da misle o meni, a puno vise sam ih radio zato sto mi se svidjaju. Meni se Rizo ne svidja ni u kantonalnoj ni u alternativnoj kafani. Jednostavno nije moj muzicki pravac. A poznanike s duplim standardima zasnovanim na coolness-u zalim na neki nacin. Neopusten je to zivot, zivjeti da bi drugima bio cool. A da ne govorimo kako je to tesko izvesti: biti, da bi zadovoljio druge.. Ma daj..

A sad u smislu danasnjeg dana:

odlazi jesen sa zutim liscem
kroz prozor gledam maleni breg
kako si tuzna mladosti moja
dok tiho pada prvi sneg

sneg je opet Snezana
a mnogo dana nas deli
sneg je opet Snezana
ko onda kad smo se sreli

dolazi zima hladna i duga
ko suza pada pahulja mala
kratko ce ziveti ko ljubav nasa
mozda to nisi Snezana znala

odavno se nisam video s tobom
decembra jednog poslednji put
oprosti sto sam te noci bio
beskrajno tuzan, na tebe ljut

Sneg je opet Snezana - njegovo velicanstvno Saban feat. zlimfur

23.02.2005.

Ella baila sola - Ona pleše sama

Prije nego se otisnem na talase ugodne Kolumbije, jedna pjesma za laku noć. Jer.. S pjesmom počeh.. A zbog čudne poetičnosti koja kruži eterom, valja mi i dan završiti pjesmom:

Ella baila sola esa canción
aunque no haya olas ni coral
aunque no regalen ya una flor
quiere bailar sola esa canción

te dejaron como una peonza
donde se juntaron dos
a las puertas de un gran laberinto
sin un mapa ni un avión

te dijeron que ya las sirenas
pasan del fondo del mar
que ahora buscan olas y mareas
que las lleven a bailar

y es que ya no sirve sólo tu habitación
y ya no quieres que te escondan el dolor
ahora prefieres dejarte llevar por el sol
y es que las sirenas ya no huyen del calor

ella baila sola esa canción
aunque no haya olas ni coral
aunque no regalen ya una flor
quiere bailar sola esa canción

y es que a veces pareces
un pez aprendiendo a volar
te desanimas y te escondes a llorar
esas notas de fiesta
te vuelven a despertar
y te das cuenta que te mueres por bailar

ella baila sola esa canción
aunque no hayan olas ni coral
aunque no regalen ya una flor
quiere bailar sola esa canción

ella baila sola, sola, sola esa canción
ella baila sola, sola, sola esa canción

23.02.2005.

Remix suncanog jutra

Svanulo je jutros iznad crkve Svetog Marka. Suncano. Prekrasno. Suhom ulicom, tek po neki usamljeni prolaznik prodje. I ja. Moja Ines. Opet si se dala. Otisla si sa onim primitivnim gospodinom u zelenom golfu. Malena moja. Vrati se. Medju nas, ovo malo civiliziranih Europljana sto je preostalo sada, kada barbari nadiru.

Pogledaj sa ljepse strane svog prozora. Kisa pada da bi novu dugu rodila. Kad ti se cini prekasno je, prekasno za sve. Potrazi ljubav. Ljubav je stvar hemije. Sex stvari fizike. Al' sto ja volim taj sex. Kupujem strucnu literaturu za malu nocu fiskulturu. Reporter, Lui, Playboy, Start, uzmem kvalitet, odbacim skart.

Al' opet sam u novi dan, je l' to bio plan? Ili vise ne znam ni sam. Uzimat, ne davat' i nije neki zanat, svoju glavu valja spasit'. S kime sada pobjedu cu zalit? Zadnje su sekunde. Evo ga Elvis!!! Trica!! I kos! Prvaci smo svijeta! Prvaci svijeta!!! Evo ga Iverson place. Place cijela Amerika. Ko ih jebe, nek placu. Mi slavimo!!! Elvis 64 poena. Nasa Vlada je obecala Elvisu stan u Zivinicama ako postigne preko 50 poena. I evo ga. Evo ga!!!! Fala ti majko!!!

Fala ti majko za moje gene i za vrline sto krase mene. Nije dobro Bijelo Dugme. Nije dobra Katarina. Nije dobra Katarina, niti Kicme Disciplina. Samo valja cura fina koja nosi bokal vina. Daj da vino popijem, da ti kicmu savijem. Kompaktna smo mi cjelina dok se guzva posteljina. Joj, ljepotice. Kazem hej, okreni se! Zbog tebe bih tucao kamen. Boze moj, zgodna si jos. Jeo bih voce mango, i igrao s tobom lezeci tango. Lezeci tango.

Tango. To je tako opasan ples. Za mene. Tebe. Nju i njega. Znam, zelis da sam tu da hodamo po tlu toplom od suza. Noc kad mene ne bude, tek tada ces znat'. Da si i andjeli i djav'li, i narcis i grijeh potrebni za smijeh. Tek tad neki hotel neki grad. Hotel, ne podnosim. Hotel - motel mrzim. Jedna slika! Skoro bijela slicica. Miris caja od jasmina. Bijeli konji, ona i ja. Ona vuce moje niti. Ona je hladna i daleka. Kao godpodar samoce. Igra se sa osjecajima. Ona zna da je gledam. Odlazi nekud nasamo, a ja mastam zatvorenih ociju. U mislima je pratim. Poput pijeska rasuti smo ostali. I vjetrom noseni kroz godine duge povijesti.

Sa dlana Boga pala si...

22.02.2005.

Zeljeznicar Capljina

Citajuci jednu knjigu prisjetim se neobicne prakse vlasnika sportskih klubova u SAD-u. Kad se ukazu prilike za povoljan prelaz iz jednog grada u drugi, ni sekundu se ne razmislja, ni casa ne casi, nego se klub umjesto npr. Ublehe iz Bihaca zove Kokuzi iz Trebinja. Pokusavam da zamislim kako bi to izgledalo u nasim prilikama. Da neko preseli Zelju iz Sarajeva u npr. Mostar. Prvo sto bi vecina Manijaka organizovala revoluciju u drzavi. Pa bi lincovali vlasnika kluba s pocetka price. Pa bi onda Zelju, zajedno sa stadionom u novoj mahali, vratili na staro mjesto, omirazivsi tako i stadion. U slucaju da revolucija ne uspije, oni najzagrizeniji Manijaci (mada ne znam kako se ovo stepenuje, jer ili si Manijak ili nisi) izvrsili bi kolektivno samoubistvo trovanjem alkoholom, a oni malo manje zagrizeni presli bi pod barjake FK Vrbanjusa i cekali dan, kada ce ovi u gradskom derbiju dovoljno stasati i razguliti Pitare (preskocimo li mukotrpan put iz fildzan lige u premijernu, koja se ionako samo po imenu razlikuje).

Vjerovatno se i u toj svemogucoj AmeriKi pravi navijaci bune. Pa ko ne bi. Odrastes uz neki klub. Tuces se s jaranima u skoli, samo zato sto navijaju za tamo neke bezveznjake. Spavas u posteljini "Ublehe iz Bihaca". Poslije u tinejdzerstvu ti maca ima istetoviranu brojku najboljeg igraca (svejedno gdje). Kad kupis prvi auto, pozadi pored onog cuke koji klima glavom na drndavim putevima bosanskim obavezno istaknes sal, da se zna kojem plemenu pripadas. Na retrovizoru ionako visi zastavica u omiljenoj kombinaciji boja. I onda se zadesi neki bogatun koji to sve kupi. Vremenom mu jedna mahala dokurci, pa se odluci preseliti u drugu, i ponijeti sa sobom sve svoje, pa tako i tvoj klub.

Naravno, kod nas je to nemoguce, jer su sportski klubovi osnovani u sistemu, kad je sport bio "drzavno vlasnistvo". Ljudi su navikli na tu kolektivnu svijest, i kako se i oni nesto pitaju, i kako i njima nesto pripada. Sad kad bi neko dosao i "kupio" Zelju, pa poslije 2 godine skontao da je bolje da Zeljo melje svoje protivnike negdje u toplijim krajevima, jednostavno bi ga lincovali. Valjda.

Ne mogu ni zamisliti da neko moju Gradinu pomakne iz Srebrenika. A i da proba, osjetio bi sav gnjev razbijesnjelih Apacha. Koliko bi to u pravnoj drzavi pilo vode, to je sporedna stvar.

21.02.2005.

Naspavao sam se

Izmedju svih obaveza, uspio sam ugurati i jedan izlazak s rajom. Subota vece, omiljena kafana, piva u bokalu. Nista nije moglo da krene po zlu.

Pred kraj sijela smo zamezili pileca krilca u nekom ljutom sosu sa pecenim krompiricima. Ne znam sta nas je vise uhakalo, ali meni se najednom skroz prispavalo, tako da smo se ubrzo razisli. Jedan jaran je spavao kod mene. Uspjeli smo ostati budni negdje do 5.

Ja sam u 12 imao jedan termin. Nedjelja, nakon neprospavane subote, a ja moram na taj jedan termin. Pih. Jaran je ostao da spava. Tek sto sam izasao iz stana, zove me covo sto se s njim trebam naci i kaze da moze tek u 13. Jebes ga. Mogao sam spavati jos sat vremena.

Mislio sam sjesti negdje na kafu. Ali kako rijetko ili nikad pijem kafu, uhvatio sam se setnje. Trebalo mi je oko sat vremena da dodjem do zakazanog mjesta. Radili smo negdje do 15:30. Ili je mozda bilo vec i 16. Znam samo da sam uspio doci kuci, podgrijati lazanje, pojesti to i svaliti se na kauc.

U 22:50 sam se probudio, raspremio i prebacio u krevet. Sanjao sam svasta nesto, i dobro i lose, i probudio se jutros u 7:55.

Tako prodje moj dan pun satnica i brojki, ali sad naspavan krecem u novu radnu heftu, na kraju koje bi kao slag trebao doci opet jedan brzinski odlazak kuci. Pola subote s mojim, drugo pola s mojom mrkom. Pa izmucena nedjelja u autobusu. Ali to je vec druga prica.

Naspavah se ja. To je najvaznije. Konacno.

19.02.2005.

Iz moje tačke gledišta

Sudija Višeg Okružnog Suda u Mahali, Ljubica Dž. čitala je presudu:
„..Ovlašteno službeno lice, Adnan H., nije prekoračio ovlaštenja, te je u noći između jedanaestog i dvanaestog jula postupio sukladno propisima i ovlaštenjima, kojih se policajac Federacije mora pridržavati..“

Fadilina desna ruka još je bila u gipsu. Lijevom je krstarila po oznojenom zraku sudnice, istovremeno dajući svoj sud o grubosti domaće policije. Krkani! Grubijani! Šovinisti! Pa gospođo sudinice, pa i vi ste žena! Ljudi moji šta je ovo!!!

Otvoreno ostaje, ko je Fadili slomio ruku!?!

Fadila N.:
Te ljetne večeri nikako nisam mogla da zaspim. Otkako su mi javili da mi je sin uhapšen zbog preprodaje drogom, cijeli mi se život okrenuo naglavačke. Tek uz pomoć pilula za smirenje uspjela bi zaspati, ali to veče su i pilule bile preslabe. Kako sam već par puta tražila stručnu pomoć, mislila sam i te večeri da je najbolje da se javim u Kliniku, kako bi se barem naspavala.

Sjela sam u prvi taksi na obližnjem stajalištu i izjasnila se sa mojom željom i destinacijom. Taksista (Džafer K. – izvučeno iz zapisnika) je vozio prebrzo i par puta sam ga upozorila da uspori. Oglušio se na moje molbe i ja sam na prvom semaforu pokušala izaći. Pri tome sam skontala da sam zaboravila novčanik kod kuće i da nemam čime da platim.

Džafer me je na silu ugurao u auto, zaključao vrata i odvezao pravo u policijsku stanicu. Ugurao me je u dežurnu sobu, gdje su me dva policijaca tretirali kao najokorjelijeg kriminalca, zavrćući mi ruke, iako se ispostavilo da u ruksaku imam neke siće kojom sam platila taksi. Poslije toga pozvana je hitna pomoć i skontali su kako mi je slomljena desna nadlaktica.


Džafer K.:
Mušterija je ušla, rekla gdje ide i počela pričati sama sa sobom. Na semaforu je pokušala izaći iz taksija, ne plativši račun, na što sam je odvezao do policijske stanice. Dok sam pozvonio dežurnom, mušterija je već krenula niz ulicu, na što sam je stigao i pokušao zadržati. Mušterija je histerično galamila, prijeteći kako je vještica i kako će na mene baciti čini i sihre.

Ubrzo se pojavio dežurni inspektor, uhvatio je mušteriju za ruksak i odgurao je u dežurnu sobu. U ruksaku su našli dovoljno novca za moj račun i ja sam se odvezao kući, jer mi se više nije radilo.

Ovlašteno službeno lice, Adnan H.:
Taksista nas je zamolio za intervenciju, jer mušterija nije htjela da plati. Gospođa N. se čvrsto držala za gelender na stepeništu, na što su je Adnan H. i njegov kolega Mario B. odvojili od gelendera, bez većeg tjelesnog napora i odveli u dežurnu sobu. Tu su pronašli novac u ruksaku i platili taksistu. Primijetili su da Fadila drži ruku uz tijelo, na šta su zvali hitnu pomoć. U bolnici je utvrđeno da je slomljena nadlaktična kost i da se mora hitno operisati kako Fadila ne bi imala trajne posljedice.

Sudski ljekar:
Dana 11.07. oko 22:40 u hitnu pomoć je dovezena Fadila H. sa prelomom desne nadlaktice. Zbog komplikovanosti ozljede, gospođa H. je hitno operirana i prebačena na odjeljenje ortopedije. Vrsta povrede je takva da može nastati samo uz veći tjelesni napor, uvrtanjem ruke od pozadi, tzv. policajka.

Prava policajca - Licenca za nasilje?!
Prava građanina - Bajka za djecu?!
Sud i policija - Simbioza nasilja nad zdravim razumom?!
Sudska medicina - Trla baba lan, da joj prođe dan?!

18.02.2005.

Jedan post sa foruma na temu politickog stanja i izlaza iz nacionalnog corsokaka

Fazon je sto je poslije "nacionalnog budjenja" poprilicno lako manipulirati sirokim narodnim masama oprobanim receptom zastrasivanja. To rade sve desnicarske vlade u svijetu. Ubijedi ublehi narod da im oni drugi zele zlo. U Austriji npr. su prije 5-6 godina uspjeli ubijediti narod da su stranci krivi sto je u drzavi stanje sve losije (a sad je jasno da je to bio jedan globalni i nezaustavljivi pad, od kojeg se vecina zemalja jos nije ni krenula oporavljati), uspjeli su ih zastrasiti, i narod se okrenuo u desno, nadajuci se tako da ce se rijesiti stranaca i problema koji (ni)su ovi donijeli.

Sad, kad su ga dobro popusili, kad im je vlada kupila avione lovce za grdne pare, eurofightere da ih brane po danu i lijepom vremenu, jer su nesposobni da lete nocu i po kisi, kad im pokusavaju provuci radnu heftu od 60 sati, sad im dolazi u glavu da su izabrali idiote. Vjerovatno crno-plava vlada nikad vise nece vladati austrijom, ali ovo sto su do sad uradili imace posljedice narednih 15-20 godina.

Tako i kod nas. Prvo ubijedi ovce da im oni drugi zele zlo zlo i samo zlo. Ovce onda kazu, pa haj'mo mi odabrat ove sto ce nas "branit" i onda ovi sto odaberu, lagano se udruze s onim sto im zele zlo zlo i samo zlo.

Meni samo nije jasno, kako razmislja neko ko je glasao za SDA kao "muslimansko-bosnjacku" stranku, i vidi kad ovi koaliraju sa HDZ i SDS?? Da li se imalo osjeca prevarenim?? I vice versa, oni iz HDZ i SDS.

Skroz mi je zao da SDP onomad, kad su pobijedili na izborima, nije iskoristio sansu, nego su nastupili kao osvetnici, smjenjivajuci kojekakvu sicu, samo zato sto nije iz njihove stranke, okrecuci prasad na raznju u Lukavcu, kao do tad nisu smjeli, i slicne gluposti kojima su izgubili kredibilitet u narodu.

Strana za BiH se pokazala kao oportunisticka, i od svog osnivanja nema vlade u kojoj nije ucestvovala, pa se i ne moze smatrati nekim zdravim konkurentom. Liberali su ondasnjom koalicijom sa SDA odradili najveci autogol u istoriji domace politike. S jedne strane je bilo to jedno ministarsko mjesto (za izbjeglice i raseljena lica!!!! a ne vanjski poslovi ili nesto tako) a s druge strane odlazak u opoziciju i izgradnja kakve takve lijeve pozicije. Oni su se opredijelili za ovo prvo, Rasim je postao ministar i popusio..

Globalno gledajuci, nema zdrave alternative. Nema niko dovoljno ozbiljan i jasan u svojim ciljevima, da bi nastupio kao opozicija u ocima naroda. Sve sami oportunisti. Ja sam se nadao da ce neka ekonomski orijentirana stranka (nesto kao radom za boljitak ili tako nesto) imati mozda veci uspjeh, ali su oni u startu ostembiljani kao politicka ispostava LJiLjanovica i samim tim diskvalifikovani su iz daljnje utrke..

Sta je u svemu tome rjesenje? Realno gledajuci, mozda je najbolje dati drugu sansu SDP-u u nadi da ce ovaj put pametnije nastupiti. Okrenuti se gradjanima, a ne politickim protivnicima. Medjutim, puno je tu jos starog komunistickog kadra u koji je indoktrinirano procesiranje politickih neistomisljenika prije svega, pa sumLJam da se nesto bitnije moze promijeniti dok se taj istroseni i na pogresnoj taktici zasnovani kadar ne zamijeni.

A do tada.. Ma mi cemo da trpimo, cekamo i jedemo sijeno.

18.02.2005.

Nezavisne novine - dnevni zlatni kurton - klapa 2


Kad se radilo o ukradenih 13 procesora misleci valjda na "onu kutiju sto stoji kraj monitora", nisam htio navesti gdje sam taj zlatni kurton dana procitao, a sve u nadi da je ovo jednokratna greska i da je lektor u ovom kvalitetnom dnevnom listu taj dan imao gripu ili mu je zena dobila menstruaciju, pa nije bio bas najbolje volje, te mu se potkrala novinareva elektronicka i new media nepismenost.

Danas citam sljedece:
"..BANJA LUKA - U opštini Berkovići zbog snježnih padavina već treći dan nema struje, vode i telefona, ne rade škole i preduzeća, a slično stanje je i u pojedinim opštinama u BiH..."

Pa gospodine M. Popovicu, je li to Berkovici nisu u BiH? Je li Banja Luka nije u BiH? Ako nista, barem ponovite malo geografiju zemlje u kojoj zivite, zaradjujete koliku-toliku crkavicu za zivot.

A gospodin lektor Nezavisnih novina je izgleda vec odavno utonuo u medvjedji san. Drugacije sebi ne mogu opravdati ovako krupne propuste na stranicama omiljenih i do sada relativno korektnih dnevnih novina u BiH. Sto se mene tice, meni je dovoljan jos jedan ovakav clanak, pa da iste prestanem citati.

Clanak nezavisnih novina

17.02.2005.

Suma sumarum

Moj privatluk se ozbiljno priblizio kraju. U biti, web stranica sa sistemom za uredjenje sadrzaja (content management system) je gotova. Treba jos malo poraditi na detaljima, ali sve u svemu ostao je mozda jos jedan veci zadatak (implementacija sistema za glasanje, malo mocniji anketni listic), a sve ostalo su uglavnom problemi oko interkompatibilnosti izmedju danas dostupnih programa za pregledanje web stranica.

Jako je naporno raditi jedan redovni i jedan vanredni posao u situaciji kad je frka i na jednoj i na drugoj strani. Od 20.12. prosle godine do danas sam u prosjeku spavao 5 sati dnevno. U prosjeku!! Bilo je dana i sa 1 i 2 sata sna, posebno vikendom kad sutradan ne bi morao na posao. Najveca frka je bila pred isporuku njemacke verzije stranice. Cijeli vikend pred 31.01. sam spavao nekih 5 sati. Nedugo zatim, projekt asistentica je otisla na odmor, tako da sam komunicirao direktno sa sefom ove alternativne new media firme i od tada je sve islo bez vece frke.

U ova dva mjeseca sam uspio biti 9 dana kod kuce, od kojih sam 7 radio. Jednom sam se napio s jaranom iz Londona koga nisam vidio 12 godina. Dva put sam bio s prijateljima na rucku. Jednom sam otisao u kino. Dva put sam oprao sudje. Tri puta ves. Popeglao ga nisam nijednom. Kupio sam "sefovsku" stolicu, jer su me u medjuvremenu ledja i vrat pravo poceli boliti od napornog sjedenja po 14 i vise sati dnevno. Skontao sam da me desno jaje boli od sjedenja, a ne od bilo cega drugog, jer bilo cega drugog skoro da nije ni bilo. Sve izmedju je ubitacni tempo, programiranje u firmi, programiranje kod kuce.

Jedva cekam jednu subotu u kojoj nemam otvorenih zahtjeva, pa da se naspavam ko covjek. Da detaljno oribam stan, popeglam ves i operem sudje. Da zaronim u siroki IKEA-in asortiman proizvoda za uljepsavanje enterijera. Da pogledam neki dobar film, u kinu ili kod kuce sasvim je svejedno. Imam 5 posudjenih DVD-ova vec skoro mjesec dana. Da iscitam posudjene knjige do kraja, pa se opskrbim novim kontigentom. Elem, jedva cekam da malo odahnem. A i da odem kuci rasterecen i bez vatre pod petama. Da provedem jedan ugodan dan s mojom mrkom. Uhhh. I dva bi ja. I zivot cijeli. Sve to jedva cekam.

16.02.2005.

Pa zar opet?!

Sidran se jutros probudio u svojoj bečkoj sobici, dva-tri puta lijeno zijevnuo, naredio ženi da pristavi kahvu i krenuo da proviri kroz prozor, drpajući se lijevom rukom po zadnjici. Naslonio se na okvir prozora, maknuo zavjesu u stranu i zaslijepljen bjelinom rekao:
Sinoć je pao snijeg. Bijel i težak. Plaču zaprepaštene bašte.

Žena je mislila da se zajebava ili da je nešto sanjao. Mislila je da ga bobe, koje pije radi boljeg funkcioniranja prostate, lagano bace u neko halucinogeno stanje.

Sidran je još uvijek gunđao pored prozora još uvijek drpajući se lijevom rukom po guzici. Još uvijek su mu misli u stihovima parale ženine uši:
Vidi snijega. Jeb'o njega.
Baš je sinoć bjelan zakrk'o.

Žena nije htjela propustiti svoju šansu, prepustila se njegovoj inspiraciji i dodala:
Bjelan zakrk'o, ti zahrk'o.

Kao da se probudio iz svog snježnog transa. Nasmiješio se svojoj životnoj saputnici i sjeo za sto. Srkali su vrelu kahvu uz talase omiljene radio stanice:
"..istočna Austrija je zatrpana snijegom. Molimo vas da danas koristite sredstva javnog prevoza. A21, A1 i A2 su zatvoreni za saobraćaj. Kupite voznu kartu, jer su kontrole pojačane.."

15.02.2005.

Tajni agent

Pitali su ga odakle je. H.D. je samo cutao. Sta da im kaze odakle je? Sta njih to briga?! Uostalom, ni on sam vise nije znao odakle je, i sta je trebalo navesti kao krajnju destinaciju. Kucu? Ulicu? Grad? Kanton? Pola drzave? Drugo pola drzave? Cijelu drzavu? Susjednu drzavu? Drugu susjednu drzavu? Ujedinjeni kontinet? Zagadjeni svijet? Smanjujucu galaksiju? Beskrajni univerzum? Ili ono sto dolazi poslije kraja beskrajnog univerzuma?

Smoren teskim pitanjem sjetio se vremena prije revolucije golfova, jugo korala i ostalih perjanica automobilske industrije iz sredine 80-ih. Tata je vozio, a povremeno i gurao wartburga. Svi su ga od milja zvali lambordjini. Auto, ne tatu. Bio je plav, neregistrovan i dvotaktan. Ovo zadnje je davalo posebni akusticni ugodjaj svim putnicima. Plav i dvotaktan su bili sporedni kriteriji. Ono neregistrovan je bio problem, pa su na more isli ujakovom skodom. Motor pozadi. Oni, djeca, pozadi na improviziranom krevetu od spuzvi uguranih na zadnje sjediste, koje ce u satoru biti krevet sljedecih 10 dana. Ispod improviziranog kreveta plinska boca. Litara pet. Dovoljno da raznese cijeli auto, pregrije li se negdje usput. Gepek naprijed pun povrca, serpi, tanjira i pokoji komad odjece.

I prije nego su Rusi i Ameri u primjernoj kooperaciji sprzili nebo i zemlju i klimu i sva godisnja doba, H.D. i njegov brat su znali samo za dva godisnja doba: odlazak na more i pripreme za odlazak na more. Prvo godisnje doba je trajalo izmedju 10 i 14 dana, a ovo drugo ostatak godine.

A tek na moru H.D. bi se totalno izgubio i vise nije znao ni grad ni ulicu ni kucu. Nista. Roditelji bi jos negdje oko Konjica objasnili poucak o krizi identiteta. Barba Ivo barata svim hibridima slavenskog jezika od Gdanjska do Dimitrovgrada, od Odese do Trsta. Pred njim su morali biti Madjari, ili barem jedan od njih dvojice. Ivina zena, Judit, koju su svi zvali Jutka, a dobri Bosnjani to krivo culi, pa je prekrstili u Jufka, je bila porijeklom iz Segedina. Madjarica. Pred njom su H.D. i njegov brat, ili barem jedan od njih dva, mada je to bilo tesko razdvojiti ako su braca, a ako nisu, onda bi to mama i tata valjda trebali razjasniti, bili Svabe. Toliko bi se uzivili u svoju novu domovinu, da su, cim bi tetka Jufka naisla, mrmljali, ja, ja, ih habe ajne matematise problem.

Plan je bio jednostavan. Ne mogu si priustiti dvoje djece u kampu, pa ce roditelji prijaviti jedno, a drugo ce mijenjati identitet, ili naizmjenicno, u zavisnosti od situacije. Tako su H.D. i njegov brat bili istovremeno Hans, Zlaticko, Pusinka, Marcin, Sigmund i Simon. Svaki dan novo ime.

Strategiju ilegalnog rada najteze je bilo objasniti netom upoznatoj raji, curi i ostalim slucajnim prolaznicima. A tek nepoznavanje maternjeg jezika. Kad bi Barba Ivo popusio fazon, i bio ubijedjen da su Madjari, doveo bi tetku Jufku, a u medjuvremenu su Lajos i Istvan postali Lances i Stefan. I opet jeb’o lud zbunjenog.

Istrazni sudija lupao je rukom o nadzidzani isljednicki hastal. Odakle si covjece?! Govori ili cu ti svojerucno iscupati i jezik i sve zube. H.D. je opet slegnuo ramenima. Sjetio se strategije ileganog rada na potezu izmedju Konjica i Jablanice, dok je plinska boca treskala ispod improviziranog kreveta na zadnjem sjedistu sportske skode. Nasmijesio se i u lice mu sasuo, sve na kamaru. Ne znam!!

14.02.2005.

Bliski Istok

Odrastao sam uz vijesti o sukobima izmedju Irana i Iraka. Pocetkom 80-ih bio je to simbol za rat, za besmislenost, za stradanje. Zavrsetkom rata, nekad 1988, ako se ne varam, vijesti iz Izraela i Palestine su zamijenile Irak i Iran.

Dzihadske samoubice u autobusima, u kaficima, prodavnicama, tenkovi u izbjeglickim naseljima. Slike do zuba naoruzanih izraelskih vojnika koji pucaju u masu protestanata naoruzanih prackama i kamenjem. Vjerovatno, svakodnevnica prosjecnog Izraelca i Palestinca od 1948 pa dalje.

Smrcu Jasera Arafata kao da se zacarani krug na trenutak zaustavio. Pojavio se Abbas i namah je preuzeo inicijativu za zaustavljanje bilo kakvog nasilja. A i Sharon je nekako popustio, pa se cini kao da ce ovaj put biti nesto od silnih pregovora.

Meni se samo cini da sve ide nekako prebrzo. Kao da se obje strane utrkuju koja ce pokazati vise volje, a onda ce naci neki valjan razlog, pa da sve pregovore prekinu i krivicu naravno svale na one druge. Jaserova precutna podrska teroristickim pokretima godinama je bila izgovor Sharonu i ostalim izraelskim liderima, da rade sta zele.

To sto su oni radili sta hoce, hamasu i dzihadu je bilo dovoljno za izgovor za bombaske napade. I opet zacarani krug. Ovaj put, u sred pregovora, desio se napad hamasa na naselja Jevreja u oblasti Gaze. Sharon je na kratko prekinuo pregovore. Abbas smijenio sefa policije, sto je Sharonu, opet nekako iznenada i "to good to be true" bio dovoljan razlog da kaze kako daje vise vremena Abbasu da organizuje dogovoreni prekid vatre.

U proceduri je pustanje palestinskih zatocenika iz izraelaskih zatvora, koji su, po rijecima Sharona, okrvavili ruke. Opet gest dobre volje. hamas i dzihad su rekli kako ne priznaju dogovor o prekidu vatre, ali ce se suzdrzati od daljnjih napada, dok ne vide kako ce se sve odvijati.

Nije li poslije skoro 60 godina progona, nasilja, granatiranja, bombaskih samoubilackih napada, konacno doslo vrijeme primirja, postepene autonomije i trajnog rjesenja palestinskog problema??

Dosadasnje inicijative, pokusaji, napori nikad nisu urodili plodom, pa mi je to razlog dovoljan da budem skeptican. A sve se nadam da sam u krivu.

12.02.2005.

Skype Hype

Rano sam se počeo baviti radio-amaterizmom, negdje sa 10 godina. Valjda zbog oca koji je oduvijek bio oduševljeni radio-amater, a i mene je to privlačilo. I tako ja položim tada za "C" klasu.

I bilo je onda hodanja, takmičenja, svega. Desio se rat i onda su radio-ameteri odjednom bili cijenjena i tražena roba. Završetkom rata, zlobnici su mislili da su i radio-amateri svoje odradili, kao da su postojali samo zbog rata. Vjerovatno ti isti zlobnici nemaju pojma da radio-amaterski pokret djeluje još od Markonijevog vremena.

Iako svjestan mogućnosti prenosa elektro-magnetnih talasa na daljinu nekako sam bio skeptičan kad mi je jaran nekad sredinom 90-ih pokazao mIRC. Nisam mogao vjerovati da kad ja nešto tipkam, da to njegov rođak u Zagrebu može čitati. Ali sam se ubrzo odomaćio na mIRC-u i postao stalna, ovisna mušterija.

Poslije su došli kojekakvi mesendžeri, aj-si-kju, b4u i slične igračke. Koristio sam mnoge od njih i poprilično bio zadovoljan.

Prošle jeseni sam instalirao Skype na ovu moju kutiju, ali nikako da ga isprobam. Danas sam maksuz kupio headset i sve je funkcioniralo na prvu. Jedan jaran u Beču, jedan u Njemačkoj i sve radi. Sad upravo pomažem ocu da to i on instalira, pa da možemo mahalati povazdan, on u svojoj, ja u svojoj mahali.

Enivej, toplo preporučujem za sve koji imaju udaljene rodbine sa pristupom internetu. A u slučaju da se Skype želi koristiti kao obični telefon, potrebno je samo uplatiti viza karticom željenu sumu, i po povoljnim cijenama (minuta razgovora sa Čemerikom košta 17 euro-centi) šagoljati i mahalati preko okeana.

Nije klasična reklama, nego svjedočenje zadovoljnog korisnika:

11.02.2005.

Ekran price

Po nagovoru prijatelja prijavih se za ovogodisnju utrku "Ekran Price". Izabrao sam sebi obecavajuci pseudonim (pogodite koji) pod kojim cu u skoroj buducnosti krenuti objavljivati knjige. Informisao se oko ponudjenih nagrada. Notebook vec imam. Mada nigdje ne pise da ga ne smijem prodati.

Ali mi se putovanje u Pariz za dvije osobe cini puno primamljivijom nagradom. U svemu sad samo valja naci vremena da napisem pricicu dovoljno dobru da osvojim drugo mjesto. Nije to nimalo jednostavno. Valja odvagati pridjeve, priloge i padeze, da ne bi neki slucajno prevagnuo, pa mi donio jos jedan konfljuter u kucu.

Suma sumarum, prijavio sam se. Zelja je tu. I nagrade su primamljive. S jednim od clanova zirija sam se jedno vece napio, pa mozda se i tu da nesto uraditi. Sad samo da skontam na koju foru da ufatim siroke narodne mase, i privolim ih na svoju stranu. I popusi ja putovanje u Pariz.

10.02.2005.

Ronaldo-Obodin

Siemens je kupio dvije godine "prava na licnost" Ronalda. Sto to znaci za nas, ljubitelje najvaznije sporedne stvari na svijetu?

Opterecen sutrasnjim snimanjem, Ronaldo ce u vecerasnjem derbiju protiv aktuelnog prvaka Valensije, razmisljati o nacinu kako da se priblizi sporetu, dok izgovara svoje sudbonosno: "ispecite vase voljeno stvorenje u nasoj peci Siemens"!! To je nekako jos i uvjezbao, ali mu oni visoki frizideri nikako ne sjedaju. Vazda se mora propeti na prste dok dohvata "Pili" sa najgornje police. A mora ga drzati na najgornjoj polici, jer ako mu je na dohvat ruke, ne moze da se kontrolise, i posljedica svega je primjetan stomacic, podbradak i promjena klase, GTI u dizel.

Za sljedecu godinu planiran je start Ronaldo-mobitela koji bi trebao biti hit u njegovoj domovini. Ne znam koliko daleko ce ici kreativni tim Siemens-a, ali ako su vec kupili "prava licnosti" zasto to maksimalno ne iskoristiti:

- super brza masina za pranje vesa, specijalni program centrifuga "Ronaldo-Vuelta"

- usisivac koji je nemoguce stici, "Ronaldo MS200"

i da se dalje ne mijesam u tudji posao. U svakom slucaju, raduje me novi toster, kuhalo za caj, pegla i daska za peglanje.

Kako rece sam, nekada najbolji fudbaler na kugli zemaljskoj:
"Play, Win and Make your dream come Real"!!! - mozda vam se posreci, pa dobijete i peglu sa sopstvenim imenom.

09.02.2005.

Linija 24



Od Srebrenika do Tuzle i obrnuto vozio sam se nebrojeno puno puta. Autobusima Javnog Gradskog Saobracajnog Preduzeca (JGSP), medjugradskim linijima od kojih je najpovoljnija bila Sarajevo - Brcko, vozom tadasnje Jugoslovenske Zeljeznice. Ulaskom privatnog biznisa u sve pore naseg zivota, pojavili su se i privatni prevoznici.

Ovi potonji su bili dokazani prijatelji sporta. Svaki dan iznova pokusavali su oboriti rekorde iz Ginisove knjige - prevesti sto vise ljudi u sto manjem autobusu, prevesti sto vise ZIVIH ljudi u sto manjem autobusu, prevesti sto vise ljudi i stvari u sto manjem autobusu, i slicnim disciplinama.

Da bi se sve te linije usaglasile i standardizovale, svi su prihvatili nekad davno dodijeljeni broj 24. I tako smo se mi, osudjenici na voznju na toj liniji pitali koliko ce se znacajnih stvari u nasim zivotima desiti, a da ima jake veze sa ovim magicnim brojem. Za prvi seks je malo prekasno, pa su to mnogi povezivali sa godinom zavrsetka studija, godinom stupanja u harmonicne bracne vode, itd.

Za liniju broj 24 me veze puno toga. Bilo je to vrijeme neogranicene sege i zajebancije. Bilo je i teskih dana. Jednom sam ovu liniju (sve u svemu nekih 40-ak kilometara) cak i prepjesacio u nedostatku bilo kojeg od gore-pobrojanih motornih vozila. Jedno vrijeme smo na ovoj liniji vozili Tour d' Bosnia. Nas nekoliko desetina iz svih krajeva sjeverno od Tuzle bi biciklima dolazili u skolu. Usput svratili na jezero, okupali se, pa dalje.

Nekako u vrijeme pred sam rat, kad su nestasice goriva postale dio svakodnevnice i kad se nije znalo hoce li neki bus doci ili ne, desio se na samom prilazu Srebreniku udes, zbog kojeg mi nismo mogli proci za Tuzlu. Prevrnuo se kamion Tuzlanske pivare. Popularni "Dajc" se podbocio. Pive su lezale na sve strane. Jedan mali broj se razbio, a velika vecina je jos bila u gajbama. Sofer, radostan da je izvukao zivu glavu, veli nama: djeco, pijte, ali razbijajte. Uhhh..

Poslije sam nagurao na punoljetstvo, pa s vremena na vrijeme, kad bi bio dobar u skoli, dobio bi auto. I to je sve pokvarilo. Nestalo je spontanosti. I carobnog trenutka kad kondukter naredi, otvori zadnja.

Tako, majstore. Ima izac'.

08.02.2005.

Seve vs. Suzi

Prateci dogadjaje po mirisnim livadama interneta, ne promace mi ni afera oko Suzane Mancic i njene video kasete, koja je jucer (a vjerovatno i danas) bila svjetski hit.

Za razliku od Severininih 11, Suzani treba 15 minuta, mada se neki logicni kraj ne vidi. Seve je trazila da joj (H)ero svrsi po licu, a onaj Suzanin nije ni dosao do kraja. Barem se to na ovoj verziji koju sam ja nasao ne vidi.

Opsti je utisak da je tehnika od 1991. (kad je sniman Suzanin video) do 2000-i-neke (ne znam tacno kad je Seve imala svoj nastup, snimka se pojavila prosle godine, ali kada je snimano, to ne znam) jako uznapredovala. Suzanina snimka je losija od najlosijeg pirata. Dok se na plutalu, na kojem su se Seve i njen tadasnji zagondzija handrili cuje i lupkanje vode, na Suzaninom videu se ne cuje ni vriska, ni cika, ni voda. Nista. Pojacao do daske da bi nesto cuo i nista. Jos se prepadoh kad mi u sred frke dodje mail i oglasi se mail program na do daske pojacanom zvucnom podsustavu. Osvjetljenje je lose. A i zoom.

Druga stvar je sto je u zivotu tih javnih licnosti izgleda neprimjereno da odrzavaju svoje intimne frizure. Severina je vala mogla macu podbrijati prije nastupa. Ali njena tundrica nije ni blizu Suzaninom zbunu. Malo manje iskusni zagondzija bi se zasigurno izgubio trazeci gdje je sta u tom cekinjastom rastinju.

Nisam mogao dobro ocijeniti, ali mi se cini da je snimka od prije postavljanja prednjih gabarita u vidu plasticnih implantata u predjelu grudnog kosa Suzane Mancic. Nekako su joj sise mlohave. Ljetos sam maksuz kupio Playboy u kome se ona pojavila, i izgledale su puno bolje nego tada, prije 12-13 godina.

Po godinama gledajuci, mada ne znam koja je imala koliko godina pri snimanju, ali je moj licni dojam da je Severina puno vatrenija, iako Suzana djeluje vise seksi. Ukupni utisak zaokruzuju njihovi muskarci. Doduse, tu je Suzana blago hendikepirana, jer se ona snimala sa muzem, a to znaci, covjek za zivot sa svim manama i vrlinama, pa nije ona kriva sto je njen tadasnji zivotni saputnik bio dlakav kao prosjecan majmun. Severina je to ipak odvrtila s ljubavnikom, koji je faca s lovom, u trendu i ako nista, uredno podbrijan i podasisan.

Po mom skromnom misljenju, 1:0 za Severinu.

07.02.2005.

Zena Vinka, panika i vika..

Nekako se nismo bas najbolje razumjeli. Moji roditelji i ja. Do sada sam dolazio kao student i obicno se vracao u Bec kad sam htio, a kako je srijedom najmanja guzva, vracao sam se srijedom. Ovaj put dosao na jedan dan (dolazio sam i prije, ali davno je to bilo) i zaboravio spomenuti da se vracam sutradan i da mi je bus u 8 (onaj koji ide srijedom je u 9).

Srecom, po novopecenoj navici ustajanja na posao, navijem ja cuku. I probudio se na vrijeme. I tako se oni cude sto sam ja tako rano ustao, a ja njima objasnjavam kako imam jos 15 minuta do busa. A mati u jednoj rerni pece maslenjak u drugoj burek. Za odmah jesti i za puta, da se nadje sinu u tudjini.

I zao meni bi skroz. Mati ustala bog zna kad, da to sve pripravi, a ja moradoh istrcati na brzinu da nista ni probo nisam. Jos me babo odvezao na stanicu. Cekamo mi na semaforu za skretanju u lijevo, a na suprotnoj strani ceka bus da krene pravo i da tako ja zakasnim. Srecom, upali se nama zeleno prije nego busu, pa sam jos nekako stigao.

U svakom slucaju, pravo lijep dan kod kuce. Svi me pozelili i ja sve pozelio. I dobro smo se zezali i jeli i pili. Akobogda, dok ovaj privatluk sredim, opet cu ja.

A muzika u busu zasluzuje jedan poseban post. Nadam se da cu sutra imati vremena da se osvrnem na ovaj pakleni sund (kako vrli prevodioc neki prevede "pulp fiction"). Do tada, uzivajte u suncanom danu, ali ga gledajte kroz prozor. U Becu se foke suncaju na Dunavu. Minus sprzi.

05.02.2005.

Ajm houm

Reporter ne zna kako se koje ime izgovara. Komunalne sluzbe se zale kako ih je snijeg iznenadio. U januaru. Preko dana plivam ulicom, nocu se klizem. Od kuce do centra mi treba tri sata, za dionicu koju bi inace presao za 5 minuta. Svima odgovaram na isto pitanje: kad si dos'o? kad ides nazad?

Za dorucak burek. Za rucak nesto jos jace. Komsije dolaze da me vide. Mrka je uzbudjena i jedva ceka da me vidi. I ja sam. S bratom sam sjedio do ranih jutarnjih sati. Malo pricali, malo skijali.

Lijepo je opet biti kod kuce.

04.02.2005.

Deja Vu

Sofer, ja sam ovde stavio moje stvari i otiso ispusit cigara i sad mi zauzeli mjesto. Ko ti je zauzeo mjesto? Evo ovaj. Sto si sjeo na zauzeto mjesto? Ti si mi reko da tu sjedem. Aha, dobro. Al' ako si vidio da je kesa na sjedistu, nisi trebo sjedat. Ti nisi trebo reci da ima slobodnog mjesta, kad nema. Sta cemo sad? Nista. Mijenjajte se. Na redu, nek jedan sjedi pa drugi. Uhhh..

Smanji muziku. Pojacaj grijanje. Upali ventilaciju. Smanjite pusenje. Smanji grijanje, izgorje se. Sofer, evo ga skino cipele, a smrde mu noge. Ugasi muziku. Joj, filma. Po stoti put Hajde da se volimo. Necemo da se volimo. Gasi cigare, pripremite pasose. Probudite ove sto spavaju do vas. Hajde dizi se. Granica misko. Daj sta me diras.

Dobro vece. Pasose kroz putovnice. Gdje vam je viza? Eto je. A sto je niste prebacili u novi pasos? Zato sto kosta. Jos ovaj put cu te pustit.

Jebem te neispravnu! Radi tebe cijeli avtobus da vrati. Ponesi nam cetiri pive. Ko ce ovo platit? Smanji muziku. Pojacaj grijanje. Upali ventilaciju. Daj ba ljudi, smanjite cigare, dijete mi se utusi. Sto si povela dijete? Pa sta cu s njim? Pa sto ides kuci sama bez cojka kad imas dijete? Promijeni kasetu.

Srecna nova godina. 2002. Gledo sam vec to. Sace Stoja sa svojim sisurinama. I one se pisu velikim slovom. Selma Bajrami. Otkud ona na BN televiziji. Ma svejedno je. Lova ne pita. Smanji ovo sranje. Joj.

Sofer, autobus ti nije spreman za inspekciju. Doci cu opet za sat vremena. Sat vremena proso. Makli se nismo sa granice. Ulaz u BiH. Eto, vidite sta se desi kad neko spava. Sto put sam vam reko. DGS kartica. Na njoj pise Andjelko H. Znao sam da je Rvat. Prijavicu ga onom ciki sa ljudska prava. Namjerno nas jebe. Ma daj ne seri. Ko sere? Ti seres? Os da ti ja pokazem ko sere? Hajde pokazi mi. Hajde napolje obojica, pa se napolju tucite. I necete vise nikad mojim autobusom. Ne moramo. Ionakom onom tamo smrde noge ne mos izdrzat.

Et, ljudi, sretno. Odoh ja.


Tako otprilike izgleda ono sto me veceras ceka. Ali opet, radujem se putu. Dolasku kuci. Manje odlasku od iste. Ali tako mora. Ugodan vam petak (dan za metak) zelim.

03.02.2005.

Hepi brdej tu mi

Rodjendan mi je k'o Prvi Maj, proslavljam ga RADNO. A kad uhvatim vremena, ima da sve do nadoknadim.

Enivej, sretan mi rodjendan. ;)

02.02.2005.

El jefe

Ispricao meni neki zdravstveno osvijesceni jaran kako je dobro za organizam piti izmedju litar i litar i po vode dnevno. Preuzeo ja tu njegovu pricu kao najvecu svjetsku mudrost i trujem se raznoraznim zabokrecinama, ubjedjujuci samog sebe da tako cistim organizam.

Logicno razmisljanje bi bilo, ako pijem vise vode, bubrezi, pa valjda i ostali dijelovi tjelesne kanalizacije rade pojacanim tempom. Samim tim se vise trose. I na kraju krajeva se prije potrose. Pu, pu, pu, da se pomaknem s mjesta prije nego dobijem kamenac, pijesak ili nesto drugo u bubregu (pendrek na bubreGima sam vec imao prilike osjetiti).

Za nadati se ja, medjutim, da logika u zdravlju nema mjesta, pa cemo se prepustiti ko-zna-kako dobijenim rezultatima naucnih istrazivanja (naucnik i naucnica se maze u laboratoriju, a vamo na nekoj high-tec peci vri voda za kahvu, i kipi i sve one bakterije, hromosomi i ostali stanovnici mikrokosmosa u naletu cunamija krecu u egzil, falsifikujuci dobrim dijelom rezultate ispitivanja).

Konkretna posljedica unosenja izmedju litar i litar i po (preporucena doza) tecnosti dnevno je svakako povecana frekvencija odlaska u, kako se to u vojsci efektno zove (valjda sto je u tom dijelu vazda nesto nalik na poplavu) mokri cvor. I normalno, sto cesce idem, cisto statisticki gledano, veca je vjerovatnoca da sretnem vise ljudi.

Maloprije se meni, da prostite, pripisalo. Odem ja do gorepomenutog cvora, kad tamo neki junak bio vec prije mene i dobro ga zasral! Ono, fino je to on, cisto i uredno ostavio iza sebe, cak je i poprsko FCKW-free osvjezivac prostorija, ali smrad nikako nije mogao ukinuti. Ali nej se. Kad sam vec tu, da se barem rasteretim. I pisnem ja, bez da sam ijednom uzeo zraka kroz vazduha, taman oprao ruke i da izadjem kad sef.

Ne moram napominjati kako sam frisak u firmi, kako jos uvijek svi pitaju, pa kakav je ovaj novi, i jos glavna tema mahalanja po hodniku. Mogu misliti kad na sljedecoj kafi sef isprica, ma sve je super, al' kad ga zasere.. Uff!!! A nisam ja Tita mi.

Na ovom mjestu bi se rado sjetio jednog austrijskog vica. Prije toga da objasnim jednu malu kulturnu razliku:
kod nas se kaze izvuci deblji kraj za nekog ko nabelaji, ko je u podredjenom polozaju ili tako nesto slicno, a na njemackom je to izvuci kraci kraj/slamku (den kürzeren ziehen), ili nesto u tom fazonu.

Dakle, profesor matematike, da prostite, pisa u WC-u na fakultetu. U to ce student na vrata, kojeg je ovaj isti oborio prosle hefte na ispitu. I student progovara (dok svaki od njih mlazom jodirane tekucine ispisuje zamisljene formule po skoljci pisoara):
- Nije li ovo super, profesore, da i pored svih staleskih i ostalih razlika, na kraju ipak stojimo kao dva muskarca, jedan pored drugog i obavljamo prirodne fizioloske aktivnosti.
- Da, dragi kolega, super je - progovara profesor - samo kako vidim, opet ste izvukli kraci kraj.

01.02.2005.

Blog-Attack



Citam nevjerovatnu stvar u renomiranim austrijskim dnevnim novinama:
- u vrijeme izbora, oktobar 1999, jedne konkurentske novine su na svojoj stranici objavile preilminarne rezultate izbora u Austriji iz kojih se moglo zakljuciti da tadasnja kandidatkinja liberalnog foruma po prvi put od osnivanja stranke nece preci izborni prag.

Kako je ona poslije obrazlozila, upravo ova preuranjena izjava ju je kostala mandata, jer su njeni potencijalni biraci, urbana omladina i akademici vidjeli da lose stoje i odlucili se za druge alternative. Ukljucujuci njihove glasove vjerovatno bi usla u parlament.

- ista stvar desila se navodno i u Americi, 2.11.2004 kad su raznorazni "politicki" bloggeri preuranjeno slavili pobjedu Kerija, pa su potencijalni biraci umireni ostali kod kuce, jer sto da idem glasati kad moj kandidat vec pobjeduje.

Elem, vjerovatno su i jedno i drugo bajke za urbanu djecu, ali jedva cekam sljedece izbore u nas, koje cu popratiti preuranjenim prognozama. Heheheh. Samo ne znam koliko ce to uticati na izborne rezultate (tri mjeseca sam skupio manje od 3000 posjeta, pa sumLJam da bi mogao pomoci nekome da dodje na vlast, ali vrijedi pokusati).

Get out and vote.

A.D.
<< 02/2005 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
359507

Powered by Blogger.ba