avlija

11.01.2005.

Seki



Tradicionalno, svaka individua u mojoj mahali pored ličnog imena nosi i nadimak koji je jača identifikacija od lične karte. Ponekad govori više o osobi koja ga nosi, ponekad je samo skraćeno ime, ali je obavezno da svako ima i nadimak. Nadimak nije zaobišao ni Selima H. samo je on, valjda zbog svojih obračunskih vrlina, imao sreće i bio i ostao Seki.

Seki je uvijek raspoložen. Nađe li se još i špricera pri ruci, onda je skroz raspoložen. Profesionalno se nije bavio ničim, ali je majstor za sve što pogoni struja. Od igle do lokomotive. A u vrijeme kad bi mu njegov, kućanskim i ostalim aparatima zatrpani podrum postao preveliki teret, spustio bi se do čaršije i uglavnom se bavio svojim profesionalnim hobijem, muzikom. U biti, Milić Vukašinović je globalna verzija našeg lokalnog Sekija. Generacijski su tu negdje. Oba često znaju sjesti za bubnjeve, a još češće u alkoholiziranom stanju pričati o dogodovštinama iz svog bogatog, doživljenog repertoara.

Ne znam za Miću, ali Seki se nikad nije bavio nekim borilačkim sportovima. A oduvijek je bio na glasu kao jako sposoban u diskusijama, kad se razlika u mišljenjima jedino može riješiti fizičkim putem. Vjerovatno neka urođena sposobnost i borbena inteligencija.

Jednom prilikom, posjetivši seoski vašar susjedne mahale u vrijeme kojeg bi naša čaršija bila totalno prazna i nezanimljiva, Seki se obreo u kafani koja baš i nije bila na gostoljubivom glasu. Barem ne što se mojih sugrađana tiče. Mahom su svi za koje se znalo da su iz moje mahale tu vučiju jazbinu napuštali kroz prozor, nekad svjesno, a nekad u horizontalnom stavu. Seki je kao i uvijek otišao sam. Ušetao je kao u kaubojskim filmovima. U pozadini je svirao pa stao Nervozni Poštar. Svi su ga pogledali, a on se hladno uputio za šank i naručio gemišt. Konobar ga je blijedo gledao, a Seki mu objasnio da je to obični špricer, samo on tako voli da zajebava. Zbunjeni konobar se našao uvrijeđen, otišao do vrata okrenuo ključ u bravi i pobjedonosno ga upitao: Šta ćeš sad?! Seki je hladno odšetao do vrata, napenalio se pored konobara, okrenuo ključ još jednom, spakovao ga u prednji džep košulje i odgovorio: Vidićemo. Seki je to veče jedini na vrata izašao iz kafane.

Prepoznatljiv je po svom otegnutom, skoro škrtom načinu izgovaranja riječi, pa sve njegove priče drugačije zvone kad ih on prepričava. Jednom nam je pričao o tuči koja je izbila za dan naše komune. Bio je koncert lokalnog rok benda s kojim je Seki ponekad nastupao, a ponekad im je bio samo ton majstor. U to vrijeme intenzivno se družio sa jednim malcem koji je izdao svoju prvu knjigu pjesama, pa ga je on od milja zvao Pjesnik, i Pjesnikovim drugom koji je danima mogao trubiti o tome zašto je somun somun, a hljeb hljeb, pa ga je Seki jednostavno prozvao Filozof.

I tako.. U sred solaže – priča Seki – dođe Pjesnik.. Kaže.. Udaraju Filozofa.. Kad ja tam'.. Ono stvarno.. Nepoznata neka.. Djeca.. Pet, šest njih.. A bio je jedan.. Inače.. kad čo'j'ka jednom ošinem.. Više ne ustaje.. A njega sam mor'o dva put.. Žilav neki..

Tako počinju i završavaju Sekijeve priče. Svoje sposobnosti na polju elektrike i elektronike teško je unovčavao zbog svog letargičnog i usporenog pristupa. Međutim, u situacijama kad ni Rade Končar više ne bi pomogao, Seki je pronalazio rješenje, pa je zbog toga bio cijenjen i opraštalo mu se višemjesečno čekanje na popravak. Jednom prilikom ga je lokalna televizija angažovala na popravljanju predajnika. Visoki napon, velika snaga, sve su to bili izazovi. Seki se dao na popravak, a situaciju je zagorčavala nestašica struje. Svako malo bi došla i opet nestala, ne davajući prostora za bilo kakve kvalitetnije testove. U jednom trenutku, kad se već bio zanio oko nekih visokonaponskih džidža, struja je iznenada došla, a Seki to nije primijetio. Dirnuo je tamo gdje ne treba i u trenutku je bio lakši za pedesetak kilograma preletivši studio. Udario je glavom o teški metalni ormar i na trenutak izgubio svijest. Kad su svi pomislili da je naša mahala ostala osiromašena za još jednog velikana, Seki se probudio i tada izrekao misao koja je na najbolji način obilježila elektro-situaciju u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini: Haj'i što je nema.. Al' nekvalitetna.. I kad dođe, ne mere ubit'.

Svoju bezgraničnu ljubav prema kvalitetnoj muzici i još kvalitetnijem zvuku ispoljio je još sredinom sedamdesetih nabavivši u to vrijeme perjanicu muzičkog užitka, studio zbog kojeg bi se većina današnjih radio stanica u okolini a i šire postidila. Nikad nije rekao koliko i kako je platio za tu silu. Nagađalo se da je unovčio cijeli ženin miraz, kako bi to posljednje čudo tehnike otplatio. A zvuk je fakat bio nenadmašiv. Maksuz bi se išlo kod Sekija da se presluša netom nabavljena ploča ili kaseta. U slučaju da se i Sekiju svidi, on bi onaj veliki krug okrenuo udesno, izvukavši maksimum iz svojih izvora zadovoljstva, ali i iz električnih instalacija roditeljskog doma. Poslije dvije-tri pjesme sišla bi njegova mati i uznemirenim tonom vikala neka smanji muziku, jer joj evo deset minuta kahva ne mere provrit'..

Rijetko ga viđam u zadnje vrijeme, ali mu se uvijek obradujem. Kako se rock bAnd s kojim je radio i uživao prebacio na plodonosne turbo-folk beatove, Seki je rijetko prisutan u javnim događajima naše mahale. A kako je postao i djed, rijetko se fizički obračunava. Valjda je svima konačno postalo jasno da je najjači.

A.D.
<< 01/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403450

Powered by Blogger.ba