avlija

04.01.2005.

Gerda

Za Gerdu niko pouzdano ne zna kada se uselila u Fabriku. Zlobnici, po stažu ravnopravni Gerdi su je u danima nadahnuća zezali kako je radila i na samoj izgradnji Fabrike, miješajući onomad beton za neuništive temelje. Gerda je nekako sumnjivo mijenjala temu kad bi je ovako zezali, tako da niko od nas „mlađih“ nije znao je li ovo samo zajedljivost odbijenih mužjaka nakrnjenog ponosa ili je Gerda prije studija metafizike i proročanstva zbilja bila konkurencija mojim sunarodnjacima u tuđoj zemlji. Jedno je sigurno, Gerda je u Fabriku došla davno prije mene.

U to vrijeme Fabrika je imala skoro nedostižne kriterije kod prijema. Kako je po svaku cijenu željela biti dio svega, Gerda je ispunila prvi kriterij – rijetki studij stipendiran od neke strane nevladine organizacije. Dugo je prebirala po biltenima domaćih univerziteta kako bi našla nešto što joj odgovara. Skoro se bila odlučila za studij politike, smjer višepartijski sistem u Titovoj Jugoslaviji, ali kako nije bila u stanju naći bilo koji en-dži-o, koji bi to stipendirao, odlučila se prihvatiti ponudu Merlin Instituta iz Birmingema i upisati studij metafizike i proročanstva – odsjek kugla, grah i karte.

Rođena u Braunauu, nekadašnjem firerovom komšiluku, a direktno na granici između tadašnje SR Njemačke i treće Republike Austrije, ispunjavala je i drugi kriterij – nerazjašnjenu zemlju porijekla. Upravitelji Fabrike su ovaj kriterij uveli kako bi održali šarolikost populacije, koja bi opet dugoročno gledano proširivala vidike svih stanara i u svakom pogledu.

Seksualna opredijeljenost je bila treći kriterij i najmanji problem za Gerdu. Posesivna, zaljubljiva, nevjerovatno ljubomorna, ponekad hetero, ponekad homo, a najčešće nimfomanka. Ovako širokim spektrom seksualnih sklonosti mogla se tri puta useliti u Fabriku, a da to nikome ne zasmeta. Miješanje betona je bila i ostala zagonetka, ali miješanje karlično-sjedajnim aparatom bila je svakodnevna Gerdina aktivnost. Gerda je bila neka vrsta filtera za heteroseksualne muškarce, biseksualne i homoseksualne cure. Neoficijelno je bila četvrti kriterij u vrijeme dok su ona prva tri još postojala.

Mene je potrošila zabunom. Neko joj je rekao kako se u naš dom uselio neki zgodni Šveđanin. Gerda nije htjela da se petlja sa ljudima koji bi duže vremena ostali u Fabrici. Istog dana kada i Sven, koji je zbilja bio Šved i koji je u okviru EU programa „Orgasmus“ došao na pola godine u Fabriku, uselio sam se i ja. I to na Gerdin sprat. Mlad. Frišak. Željan poznanstava. Čudnog naglaska i, za prilike stranca odličnog poznavanja austrijskog hibrida njemačkog jezika. Bio sam pred kraj raspakivanja moje ogromne putne torbe u koju je stao cijeli moj imetak, kad je na moja vrata zakucala i, ne čekajući da je pozovem unutra, u sobu upala zgodna brineta. Predstavila mi se, ne prihvatajući moju ispruženu ruku, nego se naglo približila i cmoknula me u oba obraza, čudeći se mom netipičnom švedskom imenu. Sveukupna situacija me malkice zbunjivala, ali sam žarko želio pričati s nekim, pa se nisam previše uzbuđivao o mogućoj zabuni.

Objašnjavala mi je običaje u Fabrici, o partiju koji u moju čast večeras pravi moj cimer, o tome ko je glavni, kako stvari hodaju ovdje. Htio sam se tuširati, pa je ubrzo, jednako zagonetno kako je i ušla, iščezla iz moje sobe, da bi se pojavila poslije desetak minuta, direktno ispred mene golog u tuš kabini. Seksi bajka kakva se još samo u bezidejnim pornićima sresti može. U stvari, politički ispravno rečeno, više basna, jer je faktor iznenađenja skratio cjelokupnu radnju.

Isto veče je već cijeli sprat znao da se uselio novi lik. Iz Bosne. Ova teritorijalna ispravka je Gerdu izbacila iz takta. Dvoje mojih zemljaka u Fabrici su živjeli godinama i znalo se da mi nismo članovi nikakvih programa razmjene, niti bilo čega. Nije došla na zabavu u moje ime. Vremenom je skontala kako nema razloga da se na mene ljuti, pa smo u ostatku našeg zajedničkog fabričkog bivstvovanja poprilično dobro sarađivali, sklanjajući se jedno drugom s puta, kad god je to bilo moguće.

Bila je poprilično komplikovana osoba. Svi su znali da je nimfomanka, i kao takva vrlo poželjna među muškom populacijom, ali su je svi uglavnom izbjegavali zbog scena koje je svojim zagondžijama znala napraviti. Bila je jako posesivna, a uz to se još i vrlo lako zaljubljivala. Po plastičnim tanjirima i šoljama se moglo prepoznati ko se u dato vrijeme jebe sa Gerdom. Nijedan nije odnio svo suđe koji bi donio sa sobom, jer bi ga Gerda u napadu bijesa uglavnom razlupala u atomski sitne dijelove. Njen izabranik je morao da se kloni bilo kakvih hodničnih sijela, prijateljske razmjene skripti i zabilješki, ili bilo koje druge aktivnosti sa sustanarkama. Često se znalo desiti da svoje noćne aktivnosti organizuje sa nekim liberalnijim parom. Njih dvoje i Gerda. Takve seanse su obično završavale u velikom haosu i katastrofi. Poslije kraha, on bi danima sjedio u svojoj sobi, jedući plastičnim noževima i viljuškama, a ona bi čekala proljeće i vrijeme kada će joj kosa izrasti na pokazivu dužinu. A Gerda je gurala dalje.

Čisto politički gledano, Gerda je desničar. Totalna konzerva. Djeda su joj strijeljali u nirnberškom procesu, kako je ona tvrdila, neopravdano. To joj je bio dovoljan povod, da se od svoje osamnaeste godine politički aktivira u jednoj ultradesničarskoj partiji. U Fabrici nas je bilo sa svih strana svijeta. Potencijalni naturalizirani Austrijanci i azilanti. Politika je bila uglavnom tabu tema, ali kad bi je načeli, mi stranci smo uglavnom bili svjedoci lokalne svađe između Gerde i većine domaćih. Gerdino političko opredjeljenje je najviše smetalo njenoj mami, ubijeđenoj liberalki. Njoj nije mogla polupati suđe, ali je sopstvenu mater kažnjavala nedolascima kući poslije svake žustrije rasprave.

Gerda je svojim stalnim prisustvom postala zaštitni znak naše studentske zajednice. Njenim iseljenjem, Fabrika je krenula svojim neizbježnim putem u katastrofu. Sve je počelo useljenjem ruskih baletana, koji su krali sve što se miče. Ti nježni, slatki dječaci su jednostavno odnijeli sve što nije bilo vezano lancima. Gerda je nagovijestila svoj odlazak kad joj je iznenada, u sred bijela dana nestala njena proročanska kugla. Organizovali smo potragu po svim sobama, zaključali sve izlaze, ali kugla je jednostavno nestala. U to vrijeme ni sumnjali nismo na Ruse. Kugle nije bilo i Gerda se nekako primirila. Par dana poslije iz kuhinje se čula vriska i galama, pa smo se svi okupili da vidimo čemu tolika frka. Kako se ispostavilo, Gerda je po prvi put bila sa više muškaraca istovremeno. Rusa. Baletana. Jebali su je vezanu. Svaki ponaosob. Možda joj se to i svidjelo, ali sigurno joj se nije svidjela video-kaseta koja se tog dana pojavila na našem spratu i koju su već bili počeli gledati, kad je Gerda došla sa predavanja. Jebala im je i Gorbačova i Jeljcina i perestrojku i balet i votku i baćušku i mamušku i sve redom, čega bi se u histeričnom napadu sjetila. Dograbila je nečiju sataru i uputila se u obračun, u njen lični staljingradski front.

Srećom, Rusa nije bilo. Mi smo je uspjeli nekako umiriti. Još isto veče je otišla kući, da bi poslije par dana došla, pokupila svoje stvari i nekolicini nas ostavila samo svoju e-mail adresu, ne želeći reći ni gdje ide, ni šta, ni kako dalje. Dvije godine, dva mjeseca i 13 dana poslije, firma u čijem je vlasništvu bila Fabrika, proglasila je bankrot i dala nam mjesec dana roka da se preselimo.

S Gerdom sam do prije godinu dana bio u redovnom kontaktu. Sretno udata, majka dvoje malodobne djece, tada mi se javila da sa svojim mužem ide u Meksiko gdje će otvoriti internet-kafanu. Od tada se više nije javila. Ona. Gerda.

A.D.
<< 01/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Iz moje bašte

Mirisne livade interneta

U hladu jabuke pročitah
Trenutno na čitanju:

Baba Jaga je snijela jaje - Dubravka Ugrešić


------------------

1.Godišnjica mature - Lamija Begagić

2.Kikinda short 02 - grupa autora

3.Kako sam ušao u Evropu - Damir Karakaš

4.Ruta Tanenbaum - Miljenko Jergović

5.Balkanska rapsodija - Andrej Nikolaidis

6.High Fidelity - Nick Hornby

7.Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince - Emir Imamović Pirke

8.Trava i korov - Goran Tribuson

9.Zec na mjesecu - Hrvoje Šalković

10.Poglavnikova bakterija - Boris Deužulović


Bez dobrog naslova
Pjesma na čekanju

Kontakt

BROJAC POSJETA
403451

Powered by Blogger.ba